"I batina je iz raja izašla"

Jadno, tužno, sramotno, nemoćno, zgroženo i uplašeno, tako se danas osjećaju svi koji vole sport, koji sport smatraju “najljepšim hobijem” na svijetu. A takvih je, nakon posljednjeg prezentiranja užasa na Poljudu sve manje…

Danas će, naravno, svi analizirati, (pr)osuđivati i objašnjavati razloge divljaštva, koje poput potopa prijeti, koje nudi miris – apokalipse. No, krajnje je licemjerno i degutantno slušati i gledati demagogiju pojedinaca i skupina. Nitko se, nažalost, ne bavi uzrocima, “mudrost i inteligencija” dolaze na vidjelo tek kada nas sustignu posljedice. A tada je sat odavno otkucao, tada je prekasno… Slučajno? Ne, to više nije slučajno, ne radi se više o Splitu, Torcidi, Zadru, Tornadu ili nekom petom, radi se o “načinu življenja i percipiranja navijanja”, odnosno o tome zašto neki dolaze na stadion ili u dvoranu.

Prste je umiješala i politika, polemiziranje je otišlo toliko daleko da čovjek, jednostavno, nije dovoljno pametan za izvlačenje generalnih zaključaka. Ali, preko nekih stvari se ne može i ne smije prelaziti, razno-razne lamentacije su nevjerojatno indikativne, otkrivaju sve nesposobnost onih koji bi morali sprječavati uzroke, a ne se baviti posljedicama. Šime Lučin će slavodobitno izjaviti, “znalo se dva dana prije utakmice da će biti incidenata”, pritom vjerojatno misli da je time “oprao” svu krivicu, prebacivši lopticu “svojim političkim protivnicima”. Nevjerojatno! Ako je policija znala, što je učinila da do toga ne dođe, zašto nije “operirala mozak” cijele operacije!? Koja je poanta izjave “sve smo znali”, ako nije bilo – reakcije. Reakcije uoči, a ne nakon provale i eskalacije divljaštva i nasilja.

Ruke peru svi, Torcida, Hajduk, Split, Zagreb, Dinamo, policija, političari, nitko nije kriv. Iako, svi su krivi, ne zbog divljanja, nego zbog izostanka mjera i predradnji, temeljitih i stručnih, koje bi mogućnost kaosa svele na najmanju moguću mjeru. Problem je u konformizmu, pristupu koji je sagrađen na temeljima lažnih kompromisima i podilaženjima. Ovo nije ni prvi, vjerojatno ni posljednji put, baš zbog nedostatka radikalnih i odlučnih mjera. “Igranje s vatrom” uvijek završava opeklinama, to su morali znati svi kojima je posao održavanje reda i mira, ne samo na stadionima. Upozoravalo se, pisalo, ukazivalo, organizirali su se seminari na temu “divljaštvo na stadionima”, ali nitko, nikada, nije uzeo – batinu! Drukčije, gospodo, neće ići, uostalom, “i batina je izašla iz raja”.

Iznalaženje kvazi-rješenja i guranje smeća pod tepih jedan je od glavnih uzroka ovakvih događanja. Lijepo bi bilo vidjeti podatke o tome gdje su, što rade i kako su kažnjeni dosadašnji izgrednici, oni koji su nam već nudili “slike sumraka sporta i dostojanstva”. Jer, u glavama tih istih, koji će krenuti na sportaše, protivničke navijače, policiju, takav je mentalni sklop da oni sebe, zapravo, doživljavaju herojima. I ništa ih osim batine, ali prave batine neće opametiti. Kazne se ne mogu svoditi na puko i nedostojno nedjelima poštivanje zakona, kazne moraju biti – radikalne. Baš kao što su radikalni bili divljaci na Poljudu.

Objašnjenja bilo kakve vrste u ovom trenutku su nam najmanje potrebna. Obične ljude i navijače, one koji (koliko god to nekima izgledalo nemoguće) sport gledaju očima zadovoljstva, objašnjenja ne zanimaju. Zanima ih sigurnost, zanimaju ih potezi svih oni koji mogu i moraju reagirati. Može li im to netko obećati? Poput gradonačelnika Ivice Škarića, “koji je obećao, izgreda više neće biti, na stadion neće moći oni koji i pomisle na nered”. U redu, gospodine gradonačelniče, to je “fantastično obećanje”, ali – što ste činili i čekali do sada!? I vi, i svi ostali? Nije to više problem Splita, takvih divljaka, definitivno, a to je u cijeloj priči najtužnije, ima u svim gradovima, samo je pitanje kada će preći granicu. Kada će se o njima “prestati pisati ode divljenja navijačkom spektaklu” i početi “puniti stranice crne kronike”.

Politika, utjecaj droge ili alkohola, nezadovoljstvo socijalnim prilikama ili tek puko, iskonsko divljaštvo, uopće nije važno o čemu se tu radi. Radi se, vjerojatno, o svemu pomalo, međutim, bavljenje posljedicama nema nikakve koristi. Kada se bavimo posljedicama, onda je evidentno da se zakasnilo. “To” zaslužuje reakciju koja će doslovce odrezati taj radikalni dio, pronađite izgrednike, uzroke i – kažnjavajte! Uostalom, nije li bolje puniti zatvore nego danas bolnice, a ako se ovo nastavi, sutra i, ne daj Bože, mrtvačnice…

Prije godinu dana smo napisali “kako hrvatski nogomet jaše na paklenoj mašini”. Danas je, nažalost, sve otišlo korak dalje. Nitko nije imao dovoljno hrabrosti primjereno reagirati, zato smo opet svjedočili čistom, klasičnom ludilu, pred kojim sve pada, past će, vjerojatno i pokoji mladi život. A tada je kasno, tada izjave, političke parole, opravdanja i stručna mišljenja ne trebaju ama baš nikome…