Ima li sve to uopće smisla?

Optimisti su očekivali da će ovogodišnja borba u Ligi za prvaka i završnica Kupa Hrvatske utišati skeptike koji odavno u domaćem nogometu ne vide ništa zanimljivog, barem ne na travnjaku gdje bi se o pobjedama trebalo odlučivati. No i njih treba razumjeti jer očekivati i nadati se je ipak ljudska osobina. Svehrvatski derbi između Hajduka i Dinama ponudio je - ništa.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Utakmica bez golova, bez igre, a trebao je biti derbi u kojem će bili riješiti prvenstvo odnosno modri uhvatiti korak u borbi za titulom prvaka. U posljednjem kolu s nestrpljenjem se očekivao Jadranski derbi. Hajduk je odnio tri boda, zbivanja na terenu brzo će u zaborav no da utakmica ipak dobije pečat posebnosti pobrinuo se Igor Štimac fizičkim obračunom s pomoćnim sucem Jedvajem, s razlogom da je Hajduk zakinut suđenjem, no istovremeno naglasivši da je Rijeci na kraju utakmice suđeno nepostojeće zaleđe ?!. Vodstvo Hajduka je stalo iza postupka svog čovjeka, jer je branio interes kluba…

Osim utakmice s Hajdukom Rijeku su čekala i dva ogleda s Dinamom u Kupu. Činilo se da su modri riješili pitanje finalista u Maksimiru. 4:2 trebalo je jamčiti miran uzvrat izabranicima Nikole Jurčevića, a Katalinićeve opaske o sramotnom suđenju nekako su ostale visiti u zraku, jer su isključenja dvoje riječkih prvotimaca opravdana strogom primjenom sudačkih kriterija. Jučerašnji uzvrat na Kantridi trebao je biti samo riješavanje formalnosti, no nije tako mislio Ivan Grozni, kao ni njegovi igrači i navijači Rijeke koji su vjerovali u čudo. Jer čuda se događaju, zar ne?

Najbolji primjeri su Real Madrid i Milan koji su nogometnu magiju osjetili na svojoj koži. No čini se da su takvi preokreti mogući u Europi, no ne i u hrvatskoj nogometnoj krčmi. Rijeka je u potpunosti nadigrala Dinamo, vodila 1:0 i tražila pogodak kojim će doći do finala. Osam minuta prije kraja došla je do matne pozicije. Jurić je igrao rukom u kaznenom prostoru, i za sve osim suca Miroslava Vitkovića to je bio penal. Bijeli su oštećeni no to mogu “objesiti mački o rep”. Katalinić je nadmudrio Jurčevića, no nije imao jokera kojim bi nadmudrio neke druge ljude iz modrog tabora. Neki će reći da se sudačke pogreške slučajno dešavaju, no kada se dešavaju po određenom uzorku i u utakmicama poveće važnosti teško da se može govoriti o slučajnosti. “Ovo nije nogomet!” kratko je rezimirao Ivan Katalinić nakon utakmice, dok mu kolega na modroj klupi nije imao komentara na situaciju o spornom jedanaestercu.

Foto: Bruno Karadža

Istovremeno igrači i navijači Rijeke po glavi su vrtili pitanje: Zašto uopće igrati? Zašto nastupati kada ti nije dozvoljeno pobijediti? Jer ako su hrvatski nogomet Hajduk i Dinamo, onda neka velikani odigraju međusobno trideset utakmica i finale Kupa, a neka ostale puste da igraju štedeći ih od raznoraznih krađa zbog nečijeg osobnog interesa. Da ironija bude veća jučerašnji ulazak u finale nisu proslavili niti Bad Blue Boysi koji su svojim igračima okrenuli leđa. Mora biti divan osjećaj ući u finale, a da to ni tvoje vlastite navijače ne veseli.

Učeći na razvoju ovogodišnje sezone mali klubovi bi dogodine trebali ulagati u ljude na funkcijama direktora, koordinatora ili sličnim, za samu igru nevezanim, pozicijama. Jer čini se da se upravo na tim mjestima odlučuje o pobjednicima, a ne na samom terenu. I dalje je u hrvatskom nogometu, sam nogomet - najvažnija sporedna stvar. I bez obzira na sve reakcije javnosti, na sve osvrte i regiranja neke stvari se neće promijeniti.

Poneki navijač Dinama i Hajduka će domaći nogomet smatrati zanimljivim, a borbu na i izvan terena neizvjesnom. Poneki vječiti optimist će hrvatski nogomet smatrati kvalitetnim bez obzira što je europsko proljeće našim klubovima apsolutna nepoznanica i što već naredne godine gubimo pravo na jedno mjestu u Europi.