Jadranska liga ili bijeg od hrvatske stvarnosti...

Lamentacije o njoj traju otkad se pojavila ideja. I uporno se nalaze argumenti "pro et contra" Jadranske lige košarkaša. Iako još nije ni krenula, zamutila je vodu do te mjere da se njome "uživaju baviti" gotovo svi. Ideja koja se rodila "negdje na trasi između Ljubljane i Zagreba" predmetom je rasprave košarkaških djelatnika, gospodarstvenika, državne televizije, političara, navijača… Svi, naravno, imaju "dovoljno jake argumente", nitko ne želi napustiti "svoje položaje ni pod koju cijenu". Teze stižu u serijama, od one da se "takve lige već igraju u Europi, pa je sve ovo samo kopija" do onih koje sugeriraju "početak neke nove Jugoslavije i apsolutni kaos u košarci, dvoranama i među fanovima". Na stranu osobni osjećaji o tome "želimo li se opet spariti, pa makar i kroz košarku, s "onima" s Istoka". To, valjda, ne bi trebalo biti sporno. Nas zanima nešto drugo. Jadranska liga je, ipak, košarkaška tema, stoga je u najmanju tragikomično da se u cijeloj kakofoniji mišljenja, ustvari, najmanje priča o - košarci. Hrvatskoj košarci, konkretnije. A ona nas najviše zanima, ili bi nas trebala najviše zanimati… Umjesto konkretnih podataka i vizija o tome što će to donijeti hrvatskoj košarci, slušamo priče o tome "koliko će tko zaraditi, tko će kome napuniti dvoranu, i tko će tu, zapravo, najviše profitirati".

Mnogi su, izgleda, zaboravili da je prvo objašnjenje o tome zašto je uopće stigla ideja o Jadranskoj ligi bilo kako će takvo natjecanje donijeti "prijeko potrebne kvalitativne pomake hrvatskoj košarci". Dakle, specificiran je termin "hrvatske košarke", ne dva, tri ili četiri kluba koji će participirati u njoj. Danas? Danas više nitko ne priča o "hrvatskoj košarci", ona je izgleda, zapravo sigurni smo, u svemu daleko najmanje bitna… Klasičan dokaz i najzorniji primjer licemjernosti, uostalom, nikad osobno nismo pali na priče o interesu hrvatske košarke. Na takve floskule mogli su nasjesti samo ortodoksni slijepci ili idealisti. Prva, jedina i ključna misao vodilja bio - novac. I samo novac. Ništa drugo, nikakva hrvatska košarka niti traženje bolje sutrašnjice. Direktor Cibone Bože Miličević bio je toliko fer i priznao je, "Cibona u ovakvim uvjetima, s ovakvim utakmicama ne može egzistirati". Nije otišao toliko daleko i rekao "kako u Ciboni ne vide smisao hrvatskog prvenstva", iako je, možda, mislio upravo to. Split i Zadar? Oni su, naravno, "tu negdje, samo žele imati iste uvjete kao i Cibona, Olimpija, Budućnost ili Bosna". Genezu nije nimalo teško izvući, svima su puna usta "mogućnosti velikih utakmica, afirmacije mladih igrača, marketinškog i gospodarskog interesa…", svi će raspravljati o "političkim aspektima i delikatnosti", ali nitko, niti u jednom trenutku nije spomenuo - hrvatsku košarku. Koja nije ni Cibona, ni Split, ni Zadar, iako su oni, naravno, vrh piramide, nego je to hrvatska košarka. Takva kakva je danas, takva kakvu smo si sami stvorili.

Od prvog trenutka spominjanja Jadranske lige, do danas, hrvatska košarka se "negdje izgubila". Ustvari, nije se ni izgubila, jer o njoj ionako nije nitko razmišljao… Klasičan bijeg od depresivne stvarnosti i vjerojatno sive budućnosti ligaškog natjecanja. Klasičan bijeg "preko granice", to je poanta Jadranske lige. "Veliki" razmišljaju o sebi, oni su pronašli svoj interes, imaju petogodišnju garanciju nastupa, imat će utakmice "koje su sami odabrali", pritom je u kontekstu naše košarke manje važno hoće li tu igrati Partizan i Crvena zvezda danas ili za godinu dana. A najviše se koplja lome upravo oko toga. Nemamo ništa protiv da "veliki" kroje karte kako njima odgovara, doista nemamo ništa protiv, jer svatko doista mora sebi srediti temelje za egzistenciju. Međutim, nas živo zanima tko ovdje, zapravo, vodi računa o - hrvatskoj košarci!? Ne sjećamo se da je netko niti jednu desetinu vremena posvetio eventualnim iznalaženjima ideja za poboljšanje, globalno poboljšanje, kvalitete hrvatske košarke, koliko su trošilo vremena na rasprave o Jadranskoj ligi. Tko je taj koji bi morao voditi računa o hrvatskoj košarci? Hrvatski košarkaški savez, naravno. Samo, pitanje je što se u postojećim okolnostima rastrganosti košarkaškog miljea može učiniti da bi hrvatska košarka prosperirala. U jedno smo sigurni, opća kvaliteta se definitivno neće poboljšati u Jadranskoj ligi. Ako to netko vjeruje, onda stvarno…

Umjesto da se bavimo svojim klubovima, koji su ponekad doista na rubu propasti, ali oni su supstanca koja čini hrvatsku košarku, "top teme" su Olimpija, Budućnost, Bosna danas, Partizan i C. zvezda sutra. Hrvatska košarka? Da, naravno, o njoj "svi razmišljaju". Deklarativno i fiktivno. U stvarnosti, ona u cijeloj priči nikada nije ni postojala…