Jadranska liga - zamka za hrvatsku košarku?

Sama FIBA je "mignula" prema Europi u želji da se čitav kontinent podijeli u nekoliko regionalnih liga. Najbolji primjer dali su "sjevernjaci", koji već nekoliko sezona igraju NEBL ("Northern European Basketball League"), u kojoj se okupljaju najjači klubovi iz Litve, Rusije, Njemačke, Engleske, Švedske, Latvije, Estonije... Vrlo brzo "nit" su uhvatili i čelnici klubova na ovim prostorima, požurivši dati svoj obol budućoj "regonalizaciji Europe". Ili je možda prikladnije - "europeizaciji regije"...

Može li utakmica Cibone i Bosne biti zanimljivija od derbija sa Splitom? (Snimio: Dražen Patarčić)

Ideja je niknula u suradnji nekoliko "uzvišenih" glava koje više nemaju interesa igrati u svojim ligama. Čelnici Cibone VIP, Union Olimpije, Bosne i Budućnosti dogovorili su se o početku formiranja nove lige, koja bi ovaj burni dio Europe trebao početi "ujedinjavati". Najprije sportski, ali vrlo brzo i na način na koji je to svemoćna Europa zamislila - gospodarski i politički. U nekim jugoslavenskim medijima već se pojavila informacija da liga sigurno starta na jesen 2001., što je ipak pretjerano, jer stvari još uvijek nisu posložene do kraja, a od hrvatskih klubova svoje je pristanak dala samo Cibona.

Ideja o povezivanju 8 klubova iz 4 države (iako se spominje samo Crna Gora, ipak je ta republika sastavni dio Jugoslavije, što znači da su vrata već odškrinuta i za srpske klubove), trebala bi malo - pomalo vratiti klubove iz ovog dijela Europe na njen vrh, gdje su sve do početka devedesetih i bili. No, u takvom brzopletom pokušaju puno je stvari zaboravljeno, ili barem - gurnuto pod tapet. Posebno s naše strane.

Tako se govori o ligi u kojoj će mjesto naći 4 hrvatska, 3 slovenska, 2 bosanska, te jedan klub iz Crne Gore. Predmnijevajući da će u ligi naći mjesto najkvalitetniji klubovi iz tri zemlje koje nas okružuju, kakav - takav interes hrvatski bi gledatelji mogli pronaći tek gledajući Union Olimpiju, eventualno i podgoričku Budućnost. Ostali klubovi iz predviđenih saveza teško bi pronašli mjesto u gornjem domu sadašnje hrvatske A-1 lige, pa je nejasno čime bi liga dobila na zanimljivosti? I zašto bi hrvatskom gledatelju bilo interesantnije gledati klub iz Tuzle, Kranja, jednog dana Čačka i Novog Sada, umjesto da razvijamo i pomažemo svoj Šibenik, Rijeku, Osijek, Karlovac?

Hrvatski klubovi će biti interes drugima, no koliko će interesa donijeti hrvatskim navijačima klubovi iz okolnih država? (Snimio: Dražen Patarčić)

S druge strane, Cibona VIP, Zadar i Split svakako bi mogli pobuditi interes u drugim dvoranama, što bi značilo da mi zapravo nudimo svoju pomoć državama koje "zovemo" u asocijaciju, a od njih ništa posebno ne dobivamo. Interes da gledaju naše klubove imaju i Bosna i Slovenija i Crna Gora, stoga i nije čudna njihova želja da se stvar što prije realizira. Čudna je naša lakomislenost, ili barem - ljudi koji nas u tim pregovorima zastupaju, jer je hrvatski interes tu teško shvatljiv. Mogućnost igranja dvije ili tri "prave" utakmice u toj ligi, teško će donijeti boljitak hrvatskoj košarci. Možda neznatno napuni kesu nekom od naša četiri najjača kluba, ali to će biti u potpunom nesrazmjeru s onim što bismo izgubili kad bismo zanemarili sve druge centre osim Zagreba, Splita i Zadra. I kad bi naši klubovi umjesto za titulu prvaka Hrvatske, igrali za nekakvu titulu "prvaka Jadrana". Stvar je analogna ULEB-ovoj Euroligi (koja iz dana u dan pokazuje sve više "kikseva"), u kojoj će klubovi moža i zaraditi poneki dolar više, ali zapravo - za kakvu se titulu bore?

Da ne bi bilo zabune, regionalizam kao sportska ideja uopće nije loša, jer je sve manje interesa i novca u velikom broju malih liga i država. No, regionalizam mora biti organiziran i podržan od Fibe, a ne od nekoliko klubova koji ne gledaju dalje od interesa svojih dvorana. Jasno je da Cibonu i njezinog direktora ne treba previše brinuti što će biti s drugim hrvatski klubovima, ali to bi trebalo brinuti HKS. I krovna košarkaška organizacija trebala bi znati odvagnuti i brzo odgovoriti na postavljenu ideju.

Prošla sezona dokazala je da hrvatska liga može imati i kvalitetu i interes. No, treba raditi i stvoriti ga i u budućnosti (Snimio: Dražen Patarčić)

Srljati u ovakvu maglovitu asocijaciju nije potrebno. Ako se regionalizacijom želimo približiti europskoj ideji, zašto mi moramo druge "vaditi" i pozivati u svoje društvo, bez da u tome vidimo pravi vlastiti interes? Bez obzira što mi mislili o austrijskoj ili mađarskoj ligi, zašto se u projekt ne bi uključile i ove zemlje, možda još poneka iz ovog društva? Južna njemačka regija Bavarska, ili dio Italije? Po čemu je neki prosječni bosanski ili jugoslavenski klub bolji od našeg? Samo po našem razmišljanju, jer i dalje mislimo da je sve što je tuđe - automatski i bolje. I u ligama bivše SFRJ imali smo pune dvorane protiv Crvene zvezde, Partizana, možda još jednog - dva kluba. A ovi ostali nisu bili ništa više snažni ili primamljivi nego što su to danas manji hrvatski klubovi u našoj ligi.

Ne može se živjeti od hrvatske lige? Naravno da ne može, kad HKS nema znanja da ju ustroji kako treba, po tržišnom i kvalitativnom principu. Imamo 12 klubova, od kojih gotovo polovica ne zaslužuju mjesto u njoj. Umjesto da se pravimo "demokrati" i dajemo prvoligaša svakom selu, ili malo većem zagrebačkom kvartu, smanjimo ligu na 8 klubova, zgusnimo kvalitetu i interes javnosti. Umjesto da grabimo prema nejasnim konturama balkanskih asocijacija, tražeći alibi u "pomanjkanju interesa i kvalitete", pokušajmo nešto napraviti sami, sa svojom ligom, sportom i sportašima. Omogućimo našim klubovima što kvalitetnije natjecanje, a ne ovakvo u kojem je razlika između prvoplasiranog i sedmog na tabici - pedesetak koševa u međusobnom ogledu. A-2 liga nam je potpuno marginalna i u ovakvim uvjetima nepotrebna, jer je jasno da će i dogodine klub koji iz nje uđe u najjače društvo - odmah iz njega i ispasti, jer je razlika u kvaliteti ogromna. Zašto je tako? Jer nije dobro organizirana.

Bez obzira što mislili i govorili, Hrvati košarku vole i znaju igrati. I umjesto da nam se nameće gledanje nekih klubova koje ne poznajemo i jezika koje ne govorimo, trebalo bi pokušati malo zasukati rukave i rješenja pronaći tamo gdje je možda teže, ali nemjerljivo slađe i dugoročnije. Stvoriti rivalitet, stvoriti ligu, interes, novac. 10 godina se vrti ista pjesma, vrijeme je da se stvari pokrenu s mjesta. Ali ne preko "Jadranske", ili za godinu - dvije "Jugoslavenske lige", nego preko hrvatske lige, hrvatskih klubova i hrvatskih vrijednosti...