Još nije vrijeme...

U Draženovu domu u srijedu navečer navijači su zagovornicima uključenja srpskih klubova u Jadransku ligu, a ponajviše Ciboni, Zagrebu i Hrvatskoj opalili jednu veliku, veliku pljusku. Trebala je to biti generalna proba pristupanja srpskih klubova u "Miličevićevu i Lorbekovu" ligu, trebao je to biti susret u kojem bi Cibona napokon povezala nekoliko europskih pobjeda, također trebala je to biti važna utakmica za Partizan koji se bori za drugi krug Eurolige, no bilo je to sasvim nešto treće.

Foto: Dražen Patarčić

Bila je to utakmica u kojoj su zagrebački navijači pokazali da Hrvatska i Hrvati nisu zaboravili što se na ovim prostorima događalo u posljednjih deset godina i kako je prerano za uključivanje sprskih klubova u regionalnu ligu. Ideja da gostovanje srpskih klubova u Hrvatskoj postane normalna svakodnevnica, suviše je uzrujala navijače jer ratne rane očigledno još uvijek nisu dovoljno zarasle. Miličević i čelnici Jadranske lige sve to, naravno, gledaju iz financijskog kuta jer sasvim je sigurno da bi Partizan i Crvena Zvezda podigli kvalitetu lige, a samim time i veću zainteresiranost medija, punu dvorane. No, ljudi su pokazali da jednostavno još nije vrijeme.

Usprkos svemu tome, ponašanje velikog dijela navijača na utakmici Cibone i Partizana nije ništa drugo, osim za tešku osudu jer samo je velika sreća zaslužna što kamenje i pirotehnička sredstva bačena na parket Draženovog doma nisu uzrokovali i kobne posljedice. Pokazao je jedan dio, naglašavamo jedan dio Bad Blue Boysa, ponovno, da su divljaštvo i huliganizam njihova glavna obilježja i sve što su odličnim navijanjem i toliko potrebnom podrškom pomogli košarkašima Cibone, jednostavno je nakon svega palo u vodu.

Slike iz dvorane koja nosi ime legende hrvatskog, ali i svjetskog sporta - velikog Dražena Petrovića, nisu su smjele dogoditi. Velika krivica tu mora pasti i na organizatora utakmice, košarkaški klub Cibonu jer bilo je previše propusta u organizicaji koja je očito bila uspavana činjenicom da su već i prije u Zagrebu gostovali i Partizan i Zvezda, pa nije bilo ovakvih incidenata.

Foto: Dražen Patarčić

Ipak, to je još jedna potvrda, da se ovim incidentima željelo pokazati nešto više, no izabrao se najprimitivniji i najgori mogući način. Sjetite se samo kako smo svi reagirali nakon nedavne utakmice između reprezentacija BiH i Hrvatske u sarajevskoj Zetri. Proglašavali smo "te Bosance" primitivcima koji su još sto godina udaljeni od Europe, a ovo sada što se dogodilo u Zagrebu, pet puta je gore.

Nakon ovoga veliko je pitanje, ali kada će doći to vrijeme sasvim sportskog pristupa hrvatsko - jugoslavenskim susretima. Odogovora su, po našem mišljenju, dva. Prvi je da će, nažalost, vrijeme morati učiniti svoje, a drugi se odnosi na naše istočne susjede jer se u svim jugoslavenskim medijima posljednjih dana spominjao veliki primitivizam i mržnja koja je između ostalog iskazivana i povicima: "Ubij Srbina", "Srbe na vrbe", "Dinko Šakić", "Vukovar",... Upravo je taj "Vukovar" dirnuo Jugoslavene, ali uostalom zar su uzvici "Vukovar" uzvici mržnje!? Kada je tisućljetni hrvatski grad Vukovar bio pod silnim i neviđenim napadima "jugoslavenske narodne armije", to tada nisu bili "uzvici mržnje", to se tada nazivalo "oslobođenje" Vukovara...

U svemu tome posebno se ističe "veliki mirotvorac" v.d. predsjednik Partizana Predrag Danilović koji sada dijeli lekcije o kulturi i civilizranosti i zaziva ime UNPROFORA. Ne treba zaboraviti da je isti taj Danilović do prije nekoliko godina, pobjede jugoslavenske košarkaške reprezentacije koje je bio istaknuti član, poklanjao svojoj "dragoj zemlji" i njezinoj "armiji" koja je za to vrijeme smrtonosnim granatama zasipavala susjedne zemlje i sijala smrt u Duborvniku, Vukovaru, Sarajevu,... Upravo u toj činjenici leži razlog zašto još x godina utakmice naših i "njihovih" klubova neće biti smatrane samo sportskim događajima...