Pod Netovom lupom

Južnjacima nogomet - ne treba?

Ispadanjem Pomorca i Šibenika proteklog ljeta, dramatično je pao broj nogometnih prvoligaša s Jadrana. Tako od ukupno dvanaest prvoligaša samo tri dolaze s mora; najbolji domaći nogomet može se još gledati samo u Rijeci, Zadru i Splitu. Kako je došlo do ove situacije i što ona govori o stanju hrvatskog nogometa i je li ovaj sport zaista počeo "seliti" na sjever?

Pri formiranju Prve HNL 1991. godine, jadranski i kontinentalni dio Hrvatske imali su uravnotežen broj predstavnika. Posljednje jugoligaško prvenstvo odigrala su dva kluba s kopna (Dinamo, Osijek) i dva s mora (Rijeka, Hajduk), a i u Drugoj ligi je stanje bilo isto (Zagreb i Cibalia, odnosno Šibenik i GOŠK-Jug iz Dubrovnika).

Foto: Dražen Patarčić

Prvo prvenstvo samostalne Hrvatske, stiješnjeno u tri i pol mjeseca proljeća 1992., odigralo je po šest "kopnenih" i "morskih" klubova; pa su s jadranskog područja nastupali Hajduk, Rijeka, Zadar, Dubrovnik, Šibenik i Istra. Iako je zbog stalnih ratnih opasnosti dalmatinski dio imao mnogo problema, ipak se ravnopravnost uspijevala održati i tijekom narednih sezona, kada su se u CRO-eliti pojavljivali i Pazinka, Neretva, stobrečki Primorac.

Hajduk nema pravu "filijalu"

Za razliku od Dinama, koji višak proizvodnje u svojem omladinskom pogonu nastoji otkloniti osnivanjem "filijala" u susjedstvu (Sesvete, Zaprešić), u Hajduku se toga nisu dosjetili. Povremeno se aktivira suradnja sa Solinom, no u premaloj mjeri.
Ne čudi stoga što je sve češći slučaj da dojučerašnji Hajdukovi juniori neiskusni odlaze u njemačke i austrijske drugoligaše, pa i u klubove s hrvatskog sjevera. Stvaranje "filijale" Hajduku bi donijelo bolji pregled raspoloživih snaga, pomoglo bi se nekom od lokalnih niželigaša i spriječio brz bijeg s klupskog "teritorija".
Postoji i problem nepostojanja ikakvog gradskog suparnika u Splitu. Hajduk je Splićanima osobito drag i igrači žele uspjeti isključivo u "biloj" majici, pa se valjda zato u Splitu ne može razviti imalo bolji klub.

U sezoni 1995/96. udio "majstora s mora" pao je na trećinu Lige, tek su Hajduk, Rijeka, Šibenik i Istra opstali među dvanaest najboljih, a godinu kasnije, povećanjem HNL na 16 klubova, pridružio im se još samo Orijent, koji je (očekivano) "otplesao" samo jedno ljeto.

Tu polako počinje krah primorskog nogometa, barem kada je riječ o većoj nazočnosti u državnom prvenstvu - u sezoni 2000/01. tek su Hajduk, Rijeka i Šibenik branili interese Primoraca. U međuvremenu se u Prvu ligu vratio Zadar, a i Pomorac iz male Kostrene imao je svoju prvoligašku avanturu, dok je Šibenik ispao.

Jedan od uzroka ovakvom stanju je u gospodarstvu. Dok se na sjeveru Kamen Ingrad odlučio potpuno stati iza kluba iz Velike, Varteks također obilno podupire varaždinski klub, a Podravka i Belupo koprivnički, "južnjaci" ne uspijevaju naći trajnije pokrovitelje. Šteta, jer kapaciteta ima. Iako je južni dio manje naseljen, uvijek je uspijevao u svojim redovima nalaziti dobre igrače i trenere.

Foto: Bruno Karadža

Za razliku od većine Dalmacije, u Istri i na Kvarneru nogomet ipak ne uživa takvu masovnu popularnost; narod prihvaća i druge sportove, pa i gospodarstvenici radije ulažu u plivače, jedriličare, ... Isto vrijedi i za dubrovački kraj, gdje vaterpolo zauzima mjesto koje nogomet ima u ostatku Dalmacije.

Jadranski nogomet našao se tako u teškoj situaciji, te još jedino Hajduk djeluje kao klub koji ima osiguran dug prvoligaški život. Rijeka svakih par godina mora izmicati pred raljama Druge lige, a Zadar obično nema momčad koja mu na početku sezone može jamčiti ostanak.

Primorci moraju pronaći put do financijskih sredstava lokalnih poduzeća, ali moraju i zapeti kako bi za nogomet zainteresirali što veći broj najmlađih. Samo tako se ponovno može zemljopisno izbalansirati Hrvatska nogometna liga.