Kakva liga?

Priču je ovih dana u javnost plasirao časopis Global Politician, a navodni začetnici ideje su rumunjski Dinamo iz Bukurešta i grčki Olympiacos. Društvo bi trebalo stvoriti "istočnoeuropsku protutežu Ligi prvaka", u kojoj bi sudjelovali klubovi iz Rumunjske, Grčke, Bugarske, Turske, Ukrajine, SiCG, Cipra, Slovenije, te Hajduk, kao predstavnik Hrvatske.

Foto: Bruno Karadža

Hajdukov predsjednik Branko Grgić demantirao je bilo kakvu vezu s ovim projektom. "Nas nitko nije kontaktirao, niti pitao za mišljenje. Niti znamo tko stoji iza te ideje, ni koliko je sve to ozbiljno, no naš stav o regionalnim natjecanjima je poznat. Ne zanima nas nikakva obnova lige s klubovima iz SFRJ, no nismo protiv natjecanja u nekakvoj Srednjoeuropskoj ligi, ako za nju ima interesa u Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj itd. Hajduku nedostaje pravih derbija i spektakla, za opstanak kluba ključno je naći način kako napuniti naš stadion što više puta godišnje..."

Sličnu stvar nedavno je rekao i Dinamov prvi operativac Zdravko Mamić, no dojam je da ni Dinamo, a još manje Hajduk, nemaju pravu ideju kako privući navijače na stadion.

Puno bolje i lakše od Rapida iz Bukurešta ili Beča, Honveda, Levskog ili beogradskog Partizana, tribine naših stadiona može napuniti dobar rad i dobar nogomet.

Prošle sezone Hajduk je dovođenjem Nike Kranjčara imao pune tribine bez obzira tko mu dolazio u goste. Hajdukovim navijačima nije bilo bitno koga gledaju s druge strane, dokle god je Hajduk pobjeđivao, a zrno spektakla i glamura zbog dolaska Nike Kranjčara privlačilo je sve generacije na poljudske tribine.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Nažalost pokazalo se da Grgić i ostatak upravljačkih struktura u Hajduku taj "momentum" nisu znali iskoristiti, a "grumen zlata" kojeg su dobili dovođenjem Kranjčara, ni približno nije oplođen kako bi mogao biti.

Slična je situacija ove godine s Dinamom. Maksimir je sve puniji, navijači su sve zadovoljniji, bez obzira protiv koga se igra. Prosječnog Dinamovog navijača sigurno neće privući ime Šahtara ili Ferencvarosa na stadion, nego igra njegovog kluba i spektakl koji nude Eduardo i društvo.

Budimo otvoreni - ovakve asocijacije ne nude svjetske zvijezde koje mogu privući navijače na stadion same po sebi. Koga će to jedan Splićanin ili Zagrepčanin doći gledati u dresu klubova koji su ponuđeni?

Grgiću, Mamiću, Ježiću i ostalima preostaje da zasuču rukave, okruže se pametnim i sposobnim ljudima i pokušaju smisliti način kako će privući sponzore, gledatelje i medije. Primjera kako raditi i kako uspješno voditi klub ima na različitim stranama.

Istu stvar morali bi proučiti i oni koji vode i organiziraju HNL. I oni bi mogli i morali puno toga naučiti, o koncentraciji kvalitete, marketingu, kažnjavanju i podizanju ugleda cijelog natjecanja.

Potez s dovođenjem Nike Kranjčara prošle sezone u Hajduk - najbolji je primjer da se može nešto napraviti. Ovogodišnji Dinamov "projekt", sportski i marketinški, dokaz je da se i u hrvatskim uvjetima može napredovati i težiti Uefinim natjecanjima.

Zar ono na što danas sliči nikome zanimljiva košarkaška Goodyear liga i ono što je napravila hrvatskoj klupskoj košarci, nije najbolja opomena u što vode prečice i mutne ideje?