Kamen u glavu, ili "Oda gluposti"

S kolikim god sam olakšanjem dočekao završetak prošle, neredima i podmetanjima "uljepšane" nogometne sezone u Hrvata, isto toliko željno očekivao sam i početak nove sezone. Kvragu, ne mogu pobjeći od toga, bez obzira na more, vrućinu, ljeto i prema mom skromnom dojmu, dosad nezabilježenu plimu topless kupačica po plažama na Jadranu.

I sad šibaj kući u petak, subotu ili nedjelju poslijepodne, da pobijediš gužvu, stigneš se otuširati i zaputiti se prema stadionu. Zamijeniš "picigin" nogometnom loptom, a diskretizirane komentare sad već poženjene muške ekipe o tome je li bolje kad strankinje meke kože na brzinu izgore, a tek onda odluče skinuti topić koji ionako ništa ne skriva, ili je bolje kad sve to obave odmah na početku godišnjeg odmora, mijenjaš za priču koga je kupio Dinamo i zašto Hajduk ove godine "škrtari".

Pa onda se ne možeš oteti zapravo beznadnom vjerovanju da će ove sezone biti nešto bolje. Da put na gostovanje u Zagreb (Split) neće biti opasan po život, ili u "boljem" slučaju - po privatnu voznu imovinu i da svako drugi dan iz novina neće vrištati "pozivi navijačima da brane svoju čast pred onim drugima" od strane prefriganih klupskih misionara. Istih onih koji "spašavaju našu ligu time što će je - upropastiti". Da, niste pogriješili, opet ću spomenuti "genijalnu" ideju proširenja lige na 16 klubova, koja se ipak, barem zasad Bogu hvala, ne provodi.

I onda se nađe budala koja kamenom pogodi nogometaša u glavu, što ti dođe nešto kao budilica u 6 sati ujutro. Zvrrrrrrrrrrrrrrrr, budi se, nema više snivanja, vraćaj se u realnost. A tek je ponedjeljak, do kraja radnog tjedna je još tako daleko. Još 31 put "kamenom u glavu". Ili "kolcem, lancem i bokserom", svejedno.

Kako se može prijeći preko pogotka kamenom u glavu nogometaša Dinama Ivana Bošnjaka u Zadru? Nikako, jer nažalost, nitko još nije izmislio "detektor kretena". Da jest, naše bi tribine bile još praznije. Ili možda ne bi? Kad bi se izbacilo tek nekoliko stotina budala, možda bi se vratilo nekoliko tisuća normalnih, koji zbog prije spomenutih, više ni ne svraćaju na stadion. Razmišlja li itko o tome?

U utakmici u kojoj je Zadar konačno došao do igre, postigao gol za 1:2, stvorio stopostotnu šansu koju Terkeš nije iskoristio, stekao "momentum", stisnuo Dinama u nekoliko minuta na njegovu polovicu, prednost Dinamu vratio je - "atletičar" s tribine gdje su bili navijači domaće momčadi. Prekinuta je utakmica na nekoliko minuta, Dinamov igrač obliven je krvlju, a Zadrov presing se stišao. Da bude još gore po "junaka s tribina", bijesni Vinkovčanin je u istoj minuti kad se vratio zamotane glave, postigao gol i presjekao sva nadanja domaćina, koji su bili nadomak izjednačenja.

Pitanje glasi: kako se zove "ljudina" koja je pogodila sportaša kamenom u glavu s tribine? Na koliko je kažnjen? Gdje će služiti kaznu? Tko zna. Policija ga nije našla. Nitko ga nije prijavio, nitko ga nije ni vidio, zapravo - ma je li se sve to uopće i dogodilo? Jasno, kao i milijun puta dosad. Čuvaj "svoga", čak i ako se ne slažeš s njim. To što je zapravo najviše naškodio svom klubu, nije važno. Kao što nije važna ni izjava Zadrovog predstavnika Josipa Bajla, koji nakon utakmice izjavljuje kako "incidenta nije ni bilo, a Bošnjak je sve odglumio, pa vidjeli ste da je postigao gol čim su ga 'zakrpali'". I što onda očekujemo od navijača?

Što očekujemo od svoje djece, živeći u društvu u kojem možeš ubiti dvije djevojke vozeći bijesan tatin automobil i ne odležati ni dana u zatvoru? U kojem možeš voziti mrtav pijan ako si političar i srediti otkaz policajcu koji te zaustavio, možeš ubiti dijete, pobjeći s mjesta nesreće i postati direkor u državnoj firmi koja skrbi u sigurnosti u prometu, ili se autom zabijati u grupu ljudi na koncertu, ako si sin dogradonačelnika? Što možemo sutra očekivati od društva, čiji pripadnik kamenom s tribina gađa sportaša na igralištu i za to ne snosi nikakvu odgovornost?

Preteška pitanja za ovo doba godine, barem za nas Dalmatince. Izgleda da nerednog vikenda moja već poženjena ekipa neće toliko žuriti s plaže da pobijedi gužvu i stigne na utakmicu. Kao da je koga to uopće briga i kao da će netko za nama pustiti suzu. Nogomet se u Hrvatskoj odavno ne igra zbog navijača. Barem ne zbog onih pravih...