Koševi na dnu, "svinje" na vrhu

Za one koji su imalo upoznati sa situacijom u hrvatskoj košarci situacija uopće nije iznenađujuća. Nimalo. Bez obzira što su mnogi izglasavanje nepovjerenja dosadašnjem predsjedniku HKS-a, Damiru Skansiju proglasili “iznenađenjem”, ono to, ipak, nije. Zašto? Zato jer se hrvatska košarka lomi godinama, sve je kulminiralo uoči ove sezone kada se rat na relaciji FIBA - ULEB reflektirao i na hrvatsku košarku. Ili, preciznije rečeno, hrvatske suce. Ključni lik? Danko Radić, persona bez koje nije, barem u posljednje vrijeme, prošlo niti jedno previranje “pod obručima”. Bilo da se radilo o integritetu sudaca, pričama oko popuštanja, simpatiziranja pojedinih klubova, do polemika o tome tko je u pravu, FIBA i ULEB. Uvijek je tu bio Radić, za kojega je odavno uvriježena sintagma ”čovjeka koji pod sobom ima lobi, čovjeka koji može puno toga…”. I nije nikakva tajna da je Radić, sa svojim “jatacima” presudio Skansiju, možda i pokrenuo odlazak Aleksandra Petrovića. Međutim, pitanje je kada će se HKS ustrojiti na principima koji će, barem u najvećoj mogućoj mjeri, smanjiti igre iza kulisa…

Je li Danko Radić baš taj “lik”, koji je “urušio” savez? Moguće, iako nije jedini, jer je pitanje što je “suprotna strana” učinila da onemugći ovakav rasplet. Ili je, doista, Radić najmoćniji čovjek u našoj košarci, čovjek koji iza sebe ima glasačku mašineriju, čovjeki koji može, praktički, sve? Moguće, ali je gotovo nevjerojatna činjenica da praktički sudački dio Sabora hrvatske košarke odluči o tome tko će, zapravo, biti predsjednik!? Županijski ustroj također je više nego upitan, barem po našem mišljenju, jer je svojevrsni nonsens da sredine kojih možda ni nema na vrhu kvalitativne ljestvice, odlučuju o, ipak, ključnim stvarima u našoj košarci. Dakle, je li se moglo reagirati daleko ranije, je li se mogao “amputirati” taj famozni lobi, o kojem svi pričaju, ali nitko ne poduzima ništa. Danko Radić je uspio u svom naumu, to je i priznao, ”ovo je bio jedini način mijenjanja predsjednika, nikakvo iznenađenje”. Točno? Da, točno, možda ne i pravedno, ali točno svakako. Jer, Radić je pripremio teren, nije otrčao u nepoznato, a upravo to, valjda, nisu napravili u “suprotnom bloku”. Što je čudno, jer su znali da Radić nije marginalac…

Svi, ponavljamo, koji su imalo u košarkci, koji poznaju odnose dublje, a ne samo ono što prezentiraju mediji, odavno su čuli za šibenski lobi, iako, zapravo, nikad nije bilo do kraja jasno o čemu se radi. Jer, na kraju krajeva, Radić je Šibenika, ali i – Aco Petrović. Dakle, ta “misteriozna skupina” je malo šira i ne spada u granice Šibenika. No, vratimo se temi, Radić se godinama spominje u svemu, u razgovoru sa čelnim ljudima, sucima, klubovima, čak je, navodno neke trenere u ovoj sezoni “instalirao” (navodno, Dražena Brajkovića i Savu osiguranje). Da se razumijemo, nemamo mi ništa protiv takve sposobnosti, ili “sposobnosti” Danka Radića, ali, što je radio HKS, ako sve ovo već odavno nije tajna. Zašto su dopustili da ih makne sudačko delegatski lobi, je li, možda, rješenje je, vjerojatno, u izmjeni Statuta koji je predložio smijenjeni Skansi. E, sad, zatš ga nisu mijenjali do sada?

Razina rasprave, na i nakon sjednice je – čista katastrofa. Recimo, Aco je Radiću javno poručio da je svinja i ljudsko smeće, što nikako nije primjeren način komunikacije, niti ga opravdavamo. Međutim, još je čudnije što Radić uopće nije reagirao. A, zašto? Moguća su samo dva odgovora; ili je gospodin “cool”, par-exellance, ili mu je dovoljna, najveća zapravo, bila zadovoljština ostvarenje svog cilja. I tu “svinje i ljudska smeća” njemu nisu odigrala ama baš nikakvu ulogu… Uglavnom, priča je otišla u vode koje nam neće dati previše razloga za optimizam, a u svemu je najvažnija hrvatska košarka. Koja je stvarno ”dotaknula dno”, koja je, ustvari, na dnu već godinama, ali nitko nema namjeru baviti se tim problemom. Radije će se vrijeme trošiti na ovakve skupove, koji nas podsjećaju na mjesta u kojima gotovo pa je najjači argument uvreda. Nitko se nije zapitao kakve će ovo posljedice izazvati na reprezentaciju (pogotovo ako Aco ode), a mi u Turskoj imamo pravo na sve samo ne na grešku. Ako tamo “kihnemo”, onda smo, definitivno – totalno mrtvi. Još tamo od one briljantne, neponovljive 1992. godine i srebra na OI u Barceloni uporno se tražimo, a nalazimo jedino svađe. Lobiranja i podmetanja također…

Krivci? Nebitno, Radić, Skansi, Petrović, nama je, iskreno, svejedno. Važno je jedino da sport koji je dao toliko veselja i radosti, sport u kojem imamo toliko istinskih, svjetskih veličina rakrsti sa “kafanskim mentalitetima i načinima rasprave”. Jer, baš zato što svatko vodi računa o svojim “drugovima” i načinima kako će se sve to izlobirati na najbolji mogući način, a rijetki žele novi prosperitet hrvatske košarke, danas smo, zaista, ”dotaknuli dno”. Zbog Danka Radića, Damira Skansija ili Ace Petrovića, svejedno, iako ne i nevažno, jer onaj tko je istinski krivac, mora snositi odgovornost. U jedno smo sigurni, dokle god se ovo nastavi, vedrijih dana nema, dok se svi ponašaju poput bijesnih pasa, kojima je jedini cilj “udaviti neprijatelja”, boljitak hrvatske košarke je – nemoguć. A mi, gospodo, krajem kolovoza, putujemo u Tursku, tamo više nema povratka, tamo, ako se ponove stvari iz prošlosti, neće letjeti jedna ili dvije glave. I alibi nam neće trebati. Danas su koševi na dnu, u prvom planu su lobiji, huškanja, vrijeđanja, svinje, ljudska smeća… Katastrofa, baš onakva kavi su nam bili i – rezultati. Je li to slučajno? Probajte zaključiti sami…