Pod Netovom lupom

Kud plovi ovaj brod?

Kada je početkom prošle godine uz gotovo plebiscitarno odobravanje naroda brodarskoj kompaniji Croatia vraćeno "Sveto ime Dinamo", a kad je nedugo zatim smijenjen i omraženi generalni direktor Canjko Zlatuga, činilo se da će se ovaj nekadašnji gigant konačno opet biti poštovan poslovni partner, da će dizalice za ukrcaj tereta ponovo biti zaposlene, da će se promijeniti odnos prema tvrtkinim umirovljenicima... No, današnje poslovanje tvrtke sve je teže, stečaj vreba sa svih strana, zaposlenici prijete štrajkom, a kvalitetni brodovi uglavnom plove pod stranim zastavama...

Barko Mirošić i Zajimir Velec došli su "kao Mesije" i isprva zaista pridobili sve istinske štovatelje plave boje. Priznati poslovni stručnjak, k tome još veliki zaljubljenik u more, kojem bi jedina svrha trebala biti punjenje tvrtkine blagajne, s jedne strane i neosporno jedan od najvećih i najpopularnijih kapetana u povijesti kompanije, s druge strane, izgledali su kao dvojac koji će Dinamo izvući iz svih problema i vinuti ga u europske visine. To se, ipak, nije dogodilo.

Već na samom početku Mirošića i Veleca dočekala je "čestitka" poreznika, koji su poželjeli napuniti državnu blagajnu. Porezni dug iz Zlatuginog doba bio je rupa na koritu maksimirskog broda kojeg ovaj dvojac nije primijetio, te su potrčali prema zvonu za uzbunu. Kako to već biva, odmah su požurili izbaciti najteži teret, ne bi li se uspjeli izvući. Bačve s natpisima "Ladara", "Goco", pa i ona, zlatna, s najdragocjenijim teretom, s natpisom "Žuti", odmah su bačene u more, što je izazvalo revolt ostatka posade, koja je upravo zbog tog tereta i pristala opet broditi.

Spretni mornari ipak su nekako uspjeli spasiti brod i dovesti ga do sigurne luke. Međutim, misija nije uspjela, dragocjenog tereta više nema. Brodarsku kompaniju stisli su dugovi poslovnih partnera, ne samo iz Hrvatske, već i iz Japana, koji nemilosrdno traže odštete za izgubljena dobra. Odvjetnici svakodnevno dolaze u prostorije uprave i zahtijevaju svoje, a Mirošić i Velec samo sliježu ramenima i ispraćaju ih kiselim osmjesima.

U zraku se osjeća miris pobune na brodu, a s boka ih udara i odluka vlasti, koja njihovoj udruzi brodara dodaje još četiri člana, beznačajnih tvrtki iz nepoznatih lučica, pa kvaliteta usluge tako samo pada na još nižu razinu. Poslovni partneri opredjeljuju se za druge vrste transporta, vlastodržac Marko Vlatković uvjerava javnost da "nema nikih problema" a brodari ostaju sami, prezreni i napušteni...

Dragi čitatelju, bio je ovo samo pogled s druge strane na aktualna događanja u jednom od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba i hrvatskom nogometu uopće. Ako zaista volite gledati "bubamaru" na travnjacima, sigurno se slažete s nama: Ovako ne možemo dalje!