Neka bude fešta!

Osluškujući "navijačko bilo", čini se da je minus od sedam bodova malo "ubio" napetost i iščekivanje derbija koji će uslijediti u nedjelju u Maksimiru. Dinamo je u velikoj prednosti, u velikom pobjedničkom naletu koji traje već mjesecima, a s druge strane, Hajdukovci iako pružaju dobre igre i pobjeđuju, kiksali su jednom - previše. Poraz u Kranjčevićevoj skrenuo ih je sa šampionskog kolosjeka, dao Dinamu još malo "manevarskog prostora", pa čak i u slučaju da izgube u nedjelju pred svojim navijačima - još uvijek će imati ogromnu prednost pred nastavak.

Pritisak je dakle, u potpunosti na strani Splićana, kojima ne "igra" ništa osim pobjede, svaki drugi ishod natjerat će ih da se okrenu Kupu, ukoliko žele do svog osmog trofeja otkako je Hrvatske nogometne lige i Kupa. To je za splitsko poimanje stvari ipak samo - utješna nagrada.

Stoga na Poljudu još uvijek snivaju šampionske snove, koji će se rasplinuti kao mjehur sapunice, ukoliko se ne vrate kao pobjednici iz Maksimira. A to je za "bijele" najteži mogući posao. Jer, tek su prošle sezone skinuli veliki "maksimirski križ", bez pobjede na Dinamovom travnjaku bili su punih 10 godina, a u posljednjih 26 godina, u Maksimiru je u prvenstvu Hajduk slavio tek tri puta.

Dinamo u derbi može ući donekle rasterećen, glede značajne bodovne zalihe pred jedinim konkurentom za naslov, no Ćirina momčad sigurno će htjeti još jednom dokazati da je unatoč možda zvučnijim imenima koje krije poljudska "školjka", "maksimirska kemija u režiji Miroslava Blaževića" puno bolja. "Modri" će svakako nastojati pobijediti svog ljutog protivnika, kao poklon svojim navijačima koji će biti u velikom broju.

Ovo je najveća utakmica koji hrvatski sport ima, pa je vrlo važna i kulisa koja će dočekati 22 nogometaša pri istrčavanju na travnjak. Zadnjih godina "navijačko" divljaštvo vezano uz utakmice ova dva kluba bilo u Zagrebu, bilo u Splitu, balansiralo je na granici onog čega se svi bojimo - smrti. Puno ozlijeđenih, izbodenih, pretučenih, puno materijalne štete i razbijanja uoči, za vrijeme i nakon utakmica, potjeralo je mnoge "zadrte" Dinamovce i Hajdukovce s tribina. No, sigurno nije potjeralo Dinamo i Hajduk iz njih.

U vremenu smo kad za odlazak na stadion, na utakmicu ovih rivala moramo nekoliko puta dobro promisliti i analizirati sve potencijalne rizike koje to uključuju. Nadajmo se da će pravi navijači na obje strane znati prepoznati one koji se kriju pod njihovim imenima i zastavama, a s imenom Dinama i Hajduka nemaju nikakve veze. Da će znati sami odbaciti nasilje i divljaštvo i da će konačno dopustiti da u jednom derbiju umjesto o neredima na tribinama i u gradu, možemo pričati o ubačajima Rapaića, driblinzima Kranjčara, obranama Pletikose i Butine, o lijepim trenucima, pogocima i uživanju u nogometu, sportu, nadmetanju.

Iz Udruge navijača Dinama zamolili su svoje članove da na derbi dođu obučeni u "Bad Blue Boyse iz osamdesetih", da pomognu svom klubu dlanovima i grlima, bez divljaštva i tučnjave. Iz Splita je također stigla poruka da se u Zagreb putuje "navijati, pjevati i slaviti Hajdukovu pobjedu", uz poziv svim Hajdukovcima da se upute prema Maksimiru na feštu hrvatskog nogometa. Predviđa se da će Torcidaša na Maksimiru biti između 2 i 3 000.

Iz derbija u derbi, svi više pričaju o navijačima, nego o igračima, u "paljenje atmosfere" često su uključeni i mediji, koji ne znaju ili ne žele odijeliti stvaranje i uspaljivanje atmosfere uoči ovih utakmica. U nedjelju ćemo vidjeti ima li ikakvog smisla akcija "Protiv nasilja na tribinama", koja se provodi cijelu sezonu na našim stadionima. Vidjet ćemo hoćemo li gledati na travnjak, ili na tribine. Ako ništa - barem je ugodno čuti kako "pravi navijači nikad ne razbijaju" od onih koji će napuniti sjevernu i "neka sve bude korektno, na terenu i izvan njega" s južnog dijela maksimirskog stadiona.

Put od tisuću milja počinje s jednim malim korakom. Ništa nas ne košta da barem - vjerujemo.