Nije baš tako jednostavno

HKS je zaista daleko od bezgrješne ili vrhunski organizirane organizacije. Predsjednik Danko Radić, naš bivši vrhunski sudac, snažno "u šaci" drži cijelo društvo koje vlada hrvatskom košarkom. "Uhljebio" je mnoge suce u raznim funkcijama i usposravio hijerarhiju u kojoj su suci, koji bi trebali biti marginalci, promovirani u najvažnije aktere ovog sporta.

Foto: Karlo Dževerlija

Dugačka je lista primjedbi koje bi nižepotpisani uputio Savezu. Prije svega objašnjenje katastrofalnih rezultata mlađih selekcija, koji posljednjih godina doživljavaju blamaže gdje god se pojave. Naši mlađi uzrasti, do prije nekoliko godina, uvijek su bili u vrhu među europskim vršnjacima. Zašto je rad s mladima tako loše organiziran i puno važnije - tako loše plaćen?

Potom, zašto Savez ne štiti interese svih hrvatskih klubova, ne samo onih najvećih, jer je jasno da je naša liga i natjecanje doživjelo katastrofalno nisku razinu. Protočnost naših natjecanja prema Europi potpuno je izgubljena, prvenstvo se odigrava u nešto više od mjesec dana, svi prioriteti dani su regionalnom natjecanju.

Voljeli bismo čuti još neke odgovore, poput konačnog razjašnjenja pitanja "bliskosti" Saveza s nekim menadžerskim agencijama. U HKS-u zaista ima puno otvorenih pitanja. No, optužbe kako je aktualno vodstvo Saveza jedino odgovorno za sve ono što se našoj košarci događalo posljednjih godina nisu realne. Posebno ne za ono što se događalo na nedavnom Europskom prvenstvu, kada su Radić i društvo vrhunski odradili svoj dio posla u pripremi uvjeta reprezentaciji za odlazak na EP.

Treba biti pošten i otvoren i reći da se sličan broj pitanja otvara i prema drugoj strani.

Prije svega, valja reći da su mnogi članovi G92+ u svojim rukama i glavama već imali budućnost hrvatske košarke. Nije korektno reći da su poraze koji su se dogodili nakon Atene 1995., ubilježili zbog toga što je Savez radio loše.

Foto: Goran Pervan

Mnogi od potpisnika inicijative "pobjegli" su od reprezentacije čim su došli rezultatski neuspjesi. Zbog čega ni jedan od njih nije pokušao dati nešto našoj košarci nakon okončanja karijere? Nešto poput litavskih zvijezda Sabonisa i Marčulionisa, kampove, seminare, košarkaške škole? Mogli su.

Zašto, primjerice, Rađa i Vranković o stvaranju kulta Danka Radića nisu govorili prije njegove (zaista bizarne) oproštajne utakmice u Zagrebu, nego su i sami sudjelovali na njoj i poljupcima ispratili Radića u mirovinu? Da bi samo nekoliko mjeseci kasnije, taj događaj javno prozvali i gotovo predstavili "jednim od važnijih" u svom prvom javnom istupu G92+?

Posebna priča je regionalna Goodyear liga (GYL). Odjednom su svi protiv nje i u njoj vide "ono što je upropastilo hrvatsku košarku".

Za razliku od velike većine članova G92+, nižepotpisani već pet godina javno tupi o tome kako je GYL čavao u lijes hrvatske košarke. Ali svejedno nisam toliki licemjer da bih ustvrdio kako je "Goodyear liga upropastila hrvatsku košarku". GYL je hrvatsku košarku samo - dokrajčila. Upropastili su je neki drugi, od kojih su neki u Savezu, ali i neki na listi potpisnika G92+.

Ne treba kopati duboko po arhivi, da bi se izvukle potpuno drugačije izjave mnogih potpisnika grupe G92+ na temu GYL. Mnogi od njih su u njoj sudjelovali bilo aktivno kao igrači, treneri, funkcioneri, bilo kao javni zagovarači teorije kako je to "jedini spas za hrvatsku košarku". Sad kad su posljednice jasne, kad su uništeni svi klubovi osim Cibone i (možda) Zadra - odjednom su se svima otvorile oči.

Oprostite, ali ne djeluje li vam to više kao jeftino prikupljanje poena javnosti, koja je već odavno shvatila da GYL nije put kojim naša košarka treba ići? Zar to ne pokazuju i prazne tribine lige koja je dovela do zanimljive situacije u kojoj se i Hrvati i Srbi konačno slažu da žele - van iz nje? Nitko je ne želi, gledatelja nema, natjecateljskog naboja nema - za koga se onda igra?

Ali opet, zašto Rađa, kao predsjednik Splita CO, ovakve objede na račun GYL nije izrekao u trenucima kad mu je vodstvo GYL, uz asistenciju HKS-a, osiguralo nezasluženi wild-card za nastup u prošlogodišnjoj GYL? Zašto u situaciji kad je IGRAO GYL nije otvoreno rekao "mi nećemo sudjelovati, ova liga je propast naše košarke"? Tada bi njegove riječi (i riječi svih drugih) imale puno veću težinu, nego danas, kad (koincidencije li), njegov klub u njoj ne sudjeluje. Gdje su glasovi predstavnika Cibone, Zadra i Zagreba, koji je ove godine igraju? Čekaju li i oni da jednog dana ispadnu iz GYL, da bi digli hajku protiv nje?

Ipak, najviše me je šokirala izjava Aleksandra Petrovića i saborskog zastupnika (o, Bože...) Franje Arapovića, koji kažu kako se "treba ispričati Fibi i sucima za sve što je Savez izrekao nakon EP". Kakvo licemjerje! Kakvo bezobrazno licemjerje! I veliki, ogromni minus cijeloj grupi, koja je na ovaj način zapravo pokazala da ili nema pravu strategiju, ili katastrofalno griješi u odabiru najvažnijih pitanja po kojima treba "udariti". Treba li Aci vratiti snimku onoga što je govorio neposredno po okončanju sudačke pljačke (upravo ovako, Aco i Franjo, i nemam se namjeru nikome ispričavati) protiv Španjolske i tijekom prijenosa utakmice sa Slovenijom sutradan?

U konačnici svega, zaista je dobro što se okupila i javno progovorila skupina ljudi među kojima je zaista nekoliko legendi hrvatske košarke. Jer mijenjati se nešto mora, to je sigurno. No, odgovornih za propast naše košarke ima i u redovima G92+, pa s njihove strane nije korektno da se neke od takvih pokušava oprati bilo kakve odgovornosti samom činjenicom da su se "priklonili njima".

Ne napušta me dojam da je G92+ u cijeloj priči, već na samom njezinom začetku, napravila nekoliko krupnih grešaka u koracima. Umjesto da svojim izlaganjem i djelovanjem prikupe i homogeniziraju podršku javnosti, da kažu "svi dužimo dio krivice, ali idemo svi skupa javno i otvoreno vidjeti što možemo popraviti glede bolje budućnosti", krenuli su putem kojim realno i brutalno iskreno - ne mogu ništa posebno postići. Osim osobne moralne zadovoljštine kako su "oni pokušali, ali im nisu dozvolili".

Ako je poanta "napada" na HKS umiriti vlastitu savjest, onda će gadno razočarati sve one (uključujući i nižepotpisanog) koji su se iskreno razveselili kad su čuli za vijest da su se okupili i da žele nešto dobroga napraviti za budućnost hrvatske košarke.