Pletina pegula

Činilo se da je Stipe Pletikosa prije nekoliko godina kao rijetko koji mladi hrvatski nogometaš, posebno vratar - imao sve. Kao tinejdžer stao je na vrata Hajduka i odmah stekao respekt stručnjaka, navijača, menadžera. Bio je jedan od rijetkih čije se ime u reprezentaciji nikad nije osporavalo.

Bio je predodređen za jedinog legitimnog nasljednika Dražena Ladića na vratima reprezentacije, a kad je dohvatio nacionalnu "jedinicu" protiv Belgije u rujnu 2000., u 21. godini, više je nije ispuštao. Nanizao je 41 nastup, bio legitiman pretendent da kroz nekoliko godina dohvati rekordera Roberta Jarnija (81 nastup), da možda bude i prvi hrvatski nogometaš s troznamenkastim brojem nastupa za reprezentaciju. S 25 godina "na leđima" i već 41 nastupom, te su brojke vrlo realne i dostižne. No, "Pletina pegula" usporila je njegov "život u bajci".

Sve je počelo u ljeto 2001., kad je nakon osvajanja prve titule prvaka s Hajdukom, dobio ponudu da u tandemu s Ivanom Bošnjakom dođe na pripreme Olympiquea iz Marseillea. Do danas javnosti nisu razjašnjeni svi razlozi zbog kojih su obojica Hajdukovaca vraćena nakon nekoliko dana provedenih u francuskom klubu. Bošnjak je nakon toga ipak pronašao svoju privremenu (ne)sreću u Libiji, a Plete je nastavio braniti vrata Hajduka.

Privremeno, bio je dogovor, dok ne naiđe "prava" ponuda. Plete je nakon toga branio sve bolje, otputovao na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju, Hajduku spašavao bodove, reklo bi se sa strane - dizao svoju cijenu na tržištu. Istovremeno, dozvolio je da se njegovim imenom "nabacuju" razni pozvani i nepozvani, menadžeri i takozvani menadžeri, desetci "mesara i ugostitelja" su tražili punomoći da "završe posao transfera Pletikose". Nije bilo prijelaznog roka, mini-prijelaznog roka, mjeseca, čak ni tjedna, u kojem ne bi osvanuo novi "prodavač i kupac". Od svega nije bilo ništa, Plete je korektno radio svoj posao na vratima Hajduka i reprezentacije i zahvaljujući svojoj prirodnoj mirnoći i snazi, vrlo dobro se nosio s "pljuskama" kvazi-menadžera sa svih strana.

Sve do trenutka dok konce u svoje ruke nije preuzeo Igor Štimac. U ljeto 2003. prosljedio je dva najvrjednija eksponata na "Hajdukovoj izložbi" u ukrajinski Šahtar, za "pišljivih" 1.8 milijuna eura. Tako barem kažu, iako je pratitelju odnosa snaga na europskom "tržištu nogu" vrlo teško shvatiti kako dva najbolja igrača Hajduka i jedina dva standardna reprezentativca ne mogu zajedno postići cijenu veću od 1.8 milijuna eura, a isti taj Šahtar za jednog Matuzalema odvoji desetak milijuna eura, ili jednog Vukića 5.5 milijuna.

Dobro, ne ulazeći u neku drugu problematiku, jasno je da je Pletikosa "na ruke" dobio puno veće novce i time konačno riješio životnu egzistenciju. Ostali su još - sportski motivi. Uz stalno izraženu želju da Šahtar bude samo "premosnica" između Hajduka i zapadne Europe.

No, gomila novca uloženog u klub iz Donecka, nije u prvoj sezoni urodio ulaskom u bogatu Ligu prvaka. A i u Kupu Uefe nije se moglo dalje od - Rumunjske. "Pegula" u ukrajinskom prvenstvu i nije baš vezana uz Pletikosu, ali ipak valja napomenuti da i nikad u povijesti jači Šahtar, ipak nij emogao do titule prvaka Ukrajine pore kijevskog Dynama.

Ipak, kulminacija slijedi u 2004. godini. Par dana prije Europskog prvenstva Plete zarađuje ozljedu na treningu i mora propustiti Europsko prvenstvo. Ono na kojem je trebao blistati i objaviti "bogatom zapadu": "Zar bih ja trebao igrati u Ukrajini?". Nije išlo.

Portugal je prežaljen, dolazi nova šansa - još bolja. Liga prvaka. Šahtar konačno prolazi i na izvlačenju skupina dobiva šansu predstaviti se na "pozornicama iz snova". Milan, Barcelona, Celtic. No, opet ne ide. Sanirana ozljeda uoči Europskog prvenstva se obnavlja, slijedi pauza od dva mjeseca, a Šahtarov stožer ga zbog toga niti ne stavlja na listu prijavljenih igrača za Ligu prvaka. Čeh Laštuvka dobio je puno povjerenje trenera Lucescua.

Dobro, preživjelo se, srećom Plete je čvrst karakterom. Nova šansa zvala se - Dublin. Zlatko Kranjčar imao je sluha i pozvao Stipu, obećavši mu šansu. Ne samo da se dokaže Šahtarovom stručnom stožeru, nego i engleskim menadžerima, kojima je Dublin vrlo blizu. I najavili su dolazak.

Ali, i ovog puta sudbina (ili nešto drugo) umiješala je prste. Pletikosa je trebao doći iz Splita u Zagreb u nedjelju ujutro, na dan poslaka u Dublin. A tad se dogodilo da su se zatvorile zračne luke. Hrvatska je zahvaćena nevremenom, promet je satima bio u kolapsu. Kao i Pletikosina želja da se konačno vrati.

Pletina pegula zaista je zanimljiva. Ali i prolazna. Sigurni smo da nije daleko vrijeme kad će se Stipe Pletikosa opet vratiti na velika vrata. I čim stane pred njih, učiniti ih jako malima. Svima koji krenu prema njemu.