Pro et contra Daniela Biloša

"Trakavica" oko Daniela Biloša počela je ovog ljeta, kada je visoki (194 centimetra) Argentinac hrvatskih korijena postao tražena 'roba' na argentinskom tržištu, nakon odlične sezone u dresu Atletico Banfielda. Pričalo se o transferu u Dinamo, na kraju je Biloš završio u slavnoj Boca Juniors, ali ostala je aktualna tema hrvatske reprezentacije.

Idealno osiguranje za Pršino koljeno

Naime, usprkos dobrim igrama u dresu Boce, pa i novinarsko-navijačkim apelima da se nađe na popisu A selekcije, Biloš trenutno nije u neposrednim planovima izbornika Pekermana koji ima svoje 'bebe', igrače s kojima je osvajao svjetska prvenstva mlađih selekcija. Svakom je igraču san zaigrati na Svjetskom prvenstvu, a nešto manje poznatim igračima izvan Europe to je ujedno i odlična prilika za osobnu promociju i transfer u neki europski klub.

Zbog toga, Biloš već dugo važe ponudu izbornika Kranjčara i predsjednika HNS-a Markovića, potegnute su i raznorazne diplomatsko-menadžerske veze kako bi se nagovorilo Biloša da zaigra za "kockaste". Biloš je, to je jasno, u velikoj dilemi - biti strpljiv i čekati priliku za ostvarenje sna (jer, budimo realni - Biloš želi igrati za Gaučose) ili jednostavno ići na sigurno i prihvatiti hrvatski poziv, otići na SP bez da je odigrao i jedan kvalifikacijski susret i tako stići u 'europski izlog'.

Biloševi motivi su jasni - igranje na SP-u i prilika za dokazivanje europskim klubovima. A hrvatski? Također jasni. Biloš je, prema svemu sudeći, odličan nogometaš, koji uz visinu ima i izvrsnu tehniku, te bi kao takav bio odlično pojačanje napadačkim redovima Hrvatske. Koljeno Dade Prše konstantan je razlog za zabrinutost, pitanje je kako će se Olić oporaviti, Klasnića ne ide u reprezentaciji, Balaban nije konstantan, Bošnjak i Eduardo još nisu zreli za internacionalne susrete...

U tom svijetlu, pojačanje u liku i djelu Daniela Rubena Biloša svakako bi bilo dobrodošlo, pogotovo ako se radi o tako klasnom igraču kao što pričaju izbornik i šef Marković. Čisto nogometno gledajući, nema razloga da se Biloša ne čeka sve dok se ne odluči, pogotovo jer se radi o mladom igraču (24 godine) koji bi mogao još dosta dati hrvatskoj selekciji.

Reprezentacija nije klub

No, puno je toga i na drugoj strani medalje. Hrvatska se nije automatizmom kvalificirala na Svjetsko prvenstvo, puno je snage, znoja, truda, znanja i emocija uloženo u teške kvalifikacije, a Bilošov učinak u tome je, jasno, nepostojeći. Je li korektno prema onima koji su SP izborili, uskratiti isto zbog igrača koji nije odigrao niti jednu minutu za Hrvatsku?

Foto: Dražen Patarčić

Može li to narušiti sjajnu atmosferu koja je itekako bitan faktor uspjeha ove Kranjčarove 'škvadre'? Treba li zbog nogometaša kojem je Hrvatska tek 'rezervni izbor' uskratiti doživljaj SP-a nekome kome je hrvatski dres svetinja, tko zna što on predstavlja svim Hrvatima, tko zna da su te "kockice" nosili i svojim igrama proslavili Boban, Šuker i društvo? Nekome kome bi bila najveća čast u karijeri predstavljati svoju domovinu na najvećoj svjetskoj nogometnoj smotri.

Biloš je vjerojatno dobar nogometaš, no nije Ronaldo ili Adriano, jer da jest, ne bi još bio u Južnoj Americi. A Hrvatska i bez njega ima prave igrače u napadu - o Prši ne treba trošiti riječi, a Klasnić je ponajbolji napadač Bundeslige. Lige u kojoj su bili zainteresirani za Biloša (Bayer i Hertha), no bio im je preskup (iako nije koštao previše).

Čemu toliko inzistiranje na igraču kojem Hrvatska očito nije prioritet? Kakvu to poruku šalje drugim reprezentativcima, a i mladim igračima? Da nema dovoljno dobrih Hrvata pa hrvatsku reprezentaciju moramo pojačavati "uvoznim" igračima? U Švedskoj ili Bugarskoj vjerojatno se ne bi složili s time, s obzirom da smo njihove selekcije ostavili iza sebe u kvalifikacijama...

Znaju se igrači koji su odveli hrvatsku reprezentaciju na SP, i baš kao što bi bilo nepravedno sada smijeniti Kranjčara jer je 'odjednom postao slobodan Capello', tako bi bilo i nepravedno u 'zapećak' gurnuti Klasnića ili Balabana jer je Biloš odustao od čekanja Pekermanovog poziva pa se odlučio za 'bakinu' nacionalnu momčad.

To, dakako, ne znači da se 'ko pijan plota' treba držati momčadi koja je izgurala kvalifikacije, no također nije potrebno ni moliti igrača koji a) nije odigrao ni minute u hrvatskom dresu, b) preferira argentinski dres pred hrvatskim, c) koji ne zna ni riječi hrvatskog, d) se nije dokazao na internacionalnom nivou da bi za njega mogli reći da je svjetska klasa. Biloš je imao priliku pomoći Hrvatskoj u plasmanu na SP, no vjerojatno je njegova procjena bila da je to riskantno – što ako ''kockasti'' ne uspiju, pa mu propadne SP i s Hrvatskom i Argentinom?

Hrvatska reprezentacija nije savršena, no u njoj trebaju igrati igrači kojima je ta hrvatska reprezentacija iznad svega, iznad bilo kojeg klupskog ili reprezentativnog dresa. S Danielom Rubenom Bilošom to nije slučaj...