Samo mjesec dana...

Foto: Dražen Patarčić

Prvo poglavlje bajke je počelo prvih dana 12. mjeseca prošle godine, kad je, nakon puno glasina, "najveće Cibonino pojačanje nakon vremena Dražena Petrovića", uz cijenu od 500 000$ i klauzulu obveze nastupa samo u Europi i na "Final Fouru" Goodyear lige, konačno sletjelo u Toranj. Cijena je visoka, rizik velik, ali i obostrano prihvaćen. O mogućnosti prijevremenog raskida, jasno ni riječi, uostalom, zašto bi se samo jedan igrač smatrao odgovornim u slučaju neuspjeha?

Cibona se, podsjetimo, tada tek uhodavala s koncepcijama Jasmina Repeše, donedavno suspendirani Josip Sesar se tek vratio "iz frižidera" bivšeg trenera Nevena Spahije, a skor u Euroligi, tom jedinom pravom natjecanju za "sve kojima Cibona išta znači", je bio loš, tek 2-4, i tražilo se šest pobjeda u preostalih osam susreta. Dino je ekspresno registriran, pa je nekoliko dana kasnije već igrao u Ateni iako mu to, kako je sam naglasio, po ugovoru nije bila obveza.

Gostovanje kod AEK-a je ujedno prva točka preokreta ove divne priče u noćnu moru – Cibona se dugo borila, čak u završnici imala i prednost, no nije išlo. Rađa, posve razumljivo za čovjeka koji se tek vratio pravoj košarci nakon pola godine pauze, nije bio pravi, pucao je samo 3-11 iz igre, podatak kojeg će kasnije, u završnoj fazi, direktor Bože Miličević rado "oživjeti" u javnosti... No, tada je još "sve bilo pod kontrolom", trebalo je "samo" svladati Tau u Vitoriji.

Foto: Dražen Patarčić

Dino je u međuvremenu još jednom "prekršio ugovor" nastupivši protiv Riječana u Goodyear ligi, natjecanju u kojem rezultat ništa ne znači, i nije izgledao loše – 30 poena, 18 skokova... No, u Vitoriji je nastavljena agonija, kobna treća četvrtina je donijela pad na skor 2-6. Rađa? 13 poena uz šut 4-11. Bajka se pretvorila u gotovo mistično očekivanje čuda...

Ubrzo je "odrađeno" i Sarajevo i stigao je dan D, domaći susret sa Scavolinijem, kojeg se, po mogućnosti, trebalo svladati sa 14 razlike za bolji omjer u međusobnim ogledima. No, od svega toga - ništa, jer se u nevjerojatnoj završnici probudio "djedica" Larry Middleton. Rađa je imao 18 poena, ali je u odlučujućim trenucima lopte dobivao "na kapaljku". Omjer je 2-7, čudo je izostalo...

Cibona se morala prepustiti Goodyear ligi, Rađa je igrao, a direktor Miličević se otvorio i progovorio o želji da Dino ostane u Zagrebu, da pomaže mladima... Ništa, unatoč tome što se bajka postupno, preko vjerovanja u čudo, "dezintegrirala" u čistu mučninu, nije slutilo na "crni kraj". No, stiglo je i vrijeme blagdana, pa su i u bankama otišli na odmor...

Rađa, uglavnom, nije dobio svoju ugovornu ratu i "lavina se zakotrljala" – sporazum, raskid, sud... Jer, jasno, tko će plaćati toliko za utakmice koje nikog ne zanimaju. Samo, zar se nije na početku pričalo drugačije? Sjetite se priče o obostrano prihvaćenom riziku... No, razumljivo, na početku je još bio na umu "renome velikog kluba" čijem vodstvu takav bizarni poslovni potez, odnosno hir, ne bi nikad pao na pamet.

I tu je priči, čini se, kraj – Rađa se već pakira, spominje se sporazum o isplati 50 posto od ukupnog ugovora (250 000$, u klubu bi, naravno, htjeli ishoditi manje), a Cibona "lovi" novog centra. Samo i tu je jedan problem – koga će, od pravih igrača, nakon ovog moći "upecati"?