Starost je - vrlina!

Počnimo od najsvježijeg primjera. Prije tjedan dana Slaven Belupo je obilježio 95. rođendan. No, stvari stoje drugačije. Te famozne 1907. godine utemeljen je Đački nogometni klub, neregestirana momčad koprivničkih školaraca, da bi pet godina kasnije, dakle 1912., neki od igrača, posvađani s ostalima, utemeljili potpuno novu sportsku organizaciju - Hrvatski športski klub Slaven. Ova se družina i uključila u savezna natjecanja, te 1920. pobjeđuje u prvenstvu provincije Zagrebačkog podsaveza. Nedugo zatim Slavenu se zabranjuje rad, a obnavlja se tek po svršetku II. svjetskog rata, da bi u najnovije doba dohvatio i prvoligaški status. Zanimljivo je da su još samo prije godinu dana Koprivničanci ponosno na dresovima nosili grb s uvezenom godinom 1912., da bi se potom nekome učinilo zgodnijim "postarati" klub za pola desetljeća.

Zagreb - prvak za 99. rođendan. Kako to gordo zvuči. Upirući prstom u same začetke nogometa u Lijepoj našoj, današnji vladari Kranjčevićeve opredijelili su se za Prvi nogometni i športski klub (PNiŠK), kako se nazvalo društvo organizirano davne 1903. godine. U to je vrijeme ovo bila jedina zagrebačka nogometna udruga. Pet godina potom, ubacili su u svoje ime i dodatak "hrvatski", postavši PHNiŠK. No, ovaj se klub iste godine i raspao. Negdje u to vrijeme (1908.) utemeljen je Tipografski športski klub. Nakon I. svjetskog rata nije obnavljan, ali je 1920. formiran Športski klub Grafika, koji će 1926. postati ŠK Grafičar. Kao i svi drugi zagrebački klubovi, i Grafičar je dekretom ugašen 1945., ali i brzo obnovljen kao Fiskulturno društvo Grafičar. Niz siromašnih klubova "navrat-nanos" osnovanih poslije rata 1946. se udružilo u NK Zagreb (primijetite da se to ime sada prvi put spominje). Ovaj klub, potonuo u nižerazrednost, spaja se 1952. s NK Borcem i preuzima njegov status jugoslavenskog prvoligaša. Pod imenom NK Zagreb taj klub živi i danas. Ukratko, nakon čak pet raspada, fuzija i preimenovanja, pomalo je ambiciozno povezivati ove komadiće u jednu cjelinu.

Jedan naš sisački kolega godinama provlači kroz sve medije "kojih se dokopa", tezu o Segesti kao najstarijem hrvatskom klubu. Ovaj klub se, uz manje reorganizacije i kratko preimenovanje (1945.-1952.) drži od 1906. godine. Dakle, pune tri godine poslije "starog dobrog" PNiŠK-a, ali i poslije još nekoliko klubova u Hrvatskoj.

Onaj najpoznatiji primjer krivotvorenja povijesti datira iz ere kontroverznog Zlatka Canjuge u maksimirskim salonima. Danas drugorazredni političar i nogometaš-rekreativac u Glavicama kraj Sinja promovirao je 1998. tezu o tadašnjoj Croatiji kao najstarijemu hrvatskom klubu. Također "previdjevši" PNiŠK, Canjuga se "uhvatio" za HAŠK, također utemeljen 1903., ali nekoliko mjeseci nakon PNiŠK-a, "spojio" ga sa starim rivalom Građanskim i preko Dinama, nastalog 1945. godine, došao do 95-godišnje Croatije. Ovakvu je teoriju ovjekovječio izdavanjem tragikomične monografije, u kojoj se, u maniri najvećih agit-prop majstora, papagajski ponavlja rečenica "i to je dokaz povezanosti HAŠK-a i Građanskog s Dinamom". To što je HAŠK uredno obnovljen 1990., nije ga zanimalo.

Taj je metež proljetos, dojam je, ispravnom (premda zakašnjelom) odlukom, korigirala uprava Dinama, preuzevši baštinu Građanskog (1911.-1945.), od kojeg su "modri" nasljedili prepoznatljivu klupsku boju, igrače, navijače i konture grba.

Ovo nije sve. Gotovo svakodnevno pojavljuju se novi pretendenti na "naslov" najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba. Tako se spominje stara đakovačka Slavija, nastala 1900. kao općenito sportsko društvo, a koje je nogomet počelo gajiti kada su već mnoga prvenstva u Lijepoj našoj bila odigrana. Sličan "scenarij" nude i kvazi-povjesničari iz Nove Gradiške, koji Gimnastički športski klub, nastao 1897., a u koji je nogomet također ušao mnogo kasnije, tretiraju "prvakom".

Čitajući ove retke, s pravom ste se vjerojatno zapitali: koji je to onda najstariji hrvatski nogometni klub? Odgovor treba potražiti izvan granica RH. Davne 1901. godine mladi Hrvati u Subotici utemeljili su Športsko društvo Bačka i odmah upriličili prve nogometne utakmice, s mađarskim susjedima. Polovicu grba ovoga kluba činila je hrvatska "šahovnica". Nakon II. svjetskog rata, raseljavanjem Hrvata iz Vojvodine, i Bačka je "razhrvaćena", te su poveznice s, ne tako davno, trećom nogometnom nacijom svijeta ostale tek u prašnjavim arhivama.

Vrijeme je da se našom nogometnom i sportskom poviješću ozbiljnije pozabavimo, i argumentiranim doprinosima posložimo stvari na svoje mjesto. U međuvremenu, čestitajmo Koprivničancima obljetnicu. Devedesetu.