Pod Netovom lupom

Sudbonosni listopad postao tradicija

Hrvatska protiv Bugarske igra jednu od svojih vječnih "povijesnih utakmica". Povijesna? Ne. Važna? Naravno. Propustili smo prigodu bodom u Bruxellesu osigurati barem dodatne kvalifikacije, stoga sad u zadnjoj utakmici moramo tražiti pobjedu. Takav scenarij već je uobičajen za završetak kvalifikacija naše reprezentacije, podsjećamo vas na sve "povijesne" utakmice hrvatske reprezentacije u listopadu mjesecu...

Već tradicijom, hrvatska nogometna reprezentacija, zapravo cijeli hrvatski nogomet, svakog drugog listopada ima svoje "sudbinske utakmice". Postalo je pravilo da naša nogometna reprezentacija u posljednjoj utakmici pokušava ispraviti kikseve i "mine" na koje je nailazila tijekom kvalifikacijskih iskušenja, pa se za plasman na velika natjecanja u pravilu borimo u posljednjoj i to domaćoj utakmici. I redovito - protiv glavnog protivnika u skupini.

HRVATSKA - BUGARSKA (0-1-1) 0:2

HRVATSKA - BUGARSKA - 0:0 (0:0)
Rijeka, 13.02.2002. Prijateljska utakmica, Stadion Kantrida, 6 000 gl.
Sudac: Čeferin (Slo)

Vezane vijesti

Otto Barić: "Da nije Olić, zabio bi netko drugi"
12.10.2003.
Ivica Olić: "Moj drugi najdraži gol"
12.10.2003.
Hrvatska - Bugarska: Olić osigurao dodatne kvalifikacije
11.10.2003.
Hrvatska ide dalje!
11.10.2003.

HRV: Pletikosa (16) (od 46. Butina (4)), Živković (14), Jarni (75) (od 61. Šerić (7)), D.Šimić (47), Štimac (53) (od 46. Soldo (58)), R.Kovač (18), Tomas (15) (od 68. Šimunić (3)), Prosinečki (45) (od 46. Rapaić (20)), Vlaović (50) (od 46. Balaban (13)), Stanić (42) (od 46. Vugrinec (18)), Olić (1). Izbornik: Jozić

BUG: Zdravkov (od 46. G.Petkov), Kišišev (od 46. Topuzakov), Kirilov (od 46. Jančev), I.Petkov, Pažin (od 58. Ivanov), M.Petkov, Peev (od 46. Mančev), S.Petrov, M.Petrov, Balakov (od 58. Markov), Berbatov (od 46. Janković). Izbornik: Markov

BUGARSKA - HRVATSKA - 2:0 (2:0)
Sofija, 12.10.2002. Kvalifikacije za EP 2004., Stadion Vasil Levski, 44 000 gl.
Sudac: Frisk (Šve)
Strijelci: 1:0-S.Petrov (22.), 2:0-Berbatov (37.)

BUG: Zdravkov, Kišišev, Kirilov, I.Petkov, Pažin, Peev (od 90. G.Ivanov), S.Petrov, M.Petrov (od 70. G.Petrov), Janković, Balakov, Berbatov (od 38. Čilikov). Izbornik: Markov

HRV: Pletikosa (24), Tomas (23), Živković (20), D.Šimić (52) (od 46. M.Marić (2)), Tudor (26), R.Kovač (24), J.Leko (3), Stanić (46), Vugrinec (26), Rapaić (29) (od 46. Olić (8)), Bokšić (40) (od 73. S.Marić (19)). Izbornik: Barić

Tek u prvom našem izlasku na svjetsku nogometnu scenu, u kvalifikacijama za EP u Engleskoj 1996., bili smo uvjerljivi i prije posljednjeg kola osigurali prvo mjesto u skupini, ispred Italije, Ukrajine, Litve, Estonije i Slovenije.

Od narednog kvalifikacijskog ciklusa, onog za nastup na SP u Francuskoj 1998., krenule su naše "scile i haribde" u zadnjoj kvalifikacijskoj rundi. Nakon što smo prosuli domaće bodove protiv Grčke, Danske i Slovenije, te poraza u Kopenhagenu, samo pobjeda u Sloveniji pružala nam je mogućnost da se u dodatnim kvalifikacijama izborimo za svoje prvo Svjetsko prvenstvo. Uz to, Grci kod kuće nisu smjeli savladati Dance, koji su osigurali prvo mjesto. Sve se potrebno i dogodilo. Grčka i Danska su odigrale 0:0 u Ateni, a mi smo s 3:1 slavili u Ljubljani, upravo na isti datum na koji igramo i s Bugarima - 11. listopada. Ždrijeb nam je u dodatnim kvalifikacijama dodijelio Ukrajinu, koje smo prošli s domaćih 2:0 i 1:1 u Kijevu, a ljeto nakon toga - ušlo je u legendu.

Bronca iz Francuske napuhala je naš ego i svjetski ugled i svrstala nas u prve favorite u našoj kvalifikacijskoj skupini za nastup na EP u Belgiji i Nizozemskoj 2000. Poraz na startu kvalifikacija od Iraca, te dva izgubljena boda u Makedoniji, dovela su nas do "biti ili ne biti" susreta protiv Srbije i Crne Gore - 9. listopada 1999. Ne treba podsjećati kako je završilo, tražeći pobjedu, zaustavili smo se na nedovoljnih 2:2, koji su nam zatvorili vrata Belgije i Nizozemske narednog ljeta.

Slijedile su kvalifikacije za SP u Japanu i Južnoj Koreji 2002., gdje nam je nastup očajnički trebao, kako bismo premostili odlazak najveće generacije hrvatskog nogometa s Bobanom, Šukerom, Asanovićem, Štimcem..., ali i da bismo dokazali sebi i svijetu da hrvatski nogomet i nakon njih ima što ponuditi. Te smo kvalifikacije odradili uglavnom bez kikseva, jer dva remija sa Škotima i neriješeno u Belgiji nisu bili neočekivani ni loši rezultati. I opet smo došli u listopad, ovog puta šesti njegov dan, u kojem smo tražili pobjedu protiv glavnog protivnika - Belgije u Zagrebu. Tri boda su nas vodila direktno na Daleki istok, remi je nudio neizvjesnost dodatnih dvoboja protiv Čeha. Usprkos neiskorištenom jedanaestercu Prosinečkog u prvom dijelu, tandem Balaban - Bokšić donio nam je toliko željeni pogodak i direktan plasman na svjetsku nogometnu scenu, na kojoj smo trebali braniti ugled brončane reprezentacije iz Francuske.

Dakle, u dosadašnjim listopadskim avanturama, dvaput smo se veselili, jednom ronili krokodilske suze, nakon što nismo uspjeli pobijediti Srbe i Crnogorce. Protiv Bugarske smo dosad igrali dva puta, jednom u prijateljskoj, jednom u službenoj utakmici i još uvijek čekamo prvu pobjedu. Hrvatski motiv ogroman, bugarski minimalan, Bugari bez Balakova, Martina i Stiliana Petrova, Hrvati s raspoloženim internacionalcima koji nose igru svojih momčadi diljem Europe. Timing za prvu pobjedu nad Bugarskom - savršen.