Sustavnost iličkih mudraca

Sustavnost je, kažu, vrlina, no prometnuti se može i u manu, ako se u istoj sustavnosti pretjera, kao što su to činili nogometni djelatnici s kredibilitetom odlučivanja. A takvi su skupštinari Hrvatskog nogometnog saveza sustavno mijenjali sustav natjecanja, isprobali su nekoliko modela, no nakon jedne sezone bi ih poput odijela odbacili. Tako su, eto, tijekom ovog proljeća odlučili ponovno sasjeći korijen "Lige 12", koja se u dva različita modela (dooigravanje i razigravanje, te trokružni način) pokazala kao najzanimljivijom, dosad i najkvalitetnijom.

Ufali su se svi oni koji žele dobro našem nogometu da se Zakon o športu neće promijeniti, da se neće ukinuti odredba po kojoj se sustav natjecanja može mijenjati tek godinu dana nakon dana donošenja odluke. No, mudraci su pronašli rupu u zakonu, u kojem piše - da se odredba od godinu dana može smanjiti na rok od tri mjeseca ako se argumentirano obrazloži valjanost te promjene. Stigli su tako Marković, Katalenić, Brleković i Frišćić i pred vrata predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, pokušavajući mu servirati promjenu sustava u Prvoj i Drugoj HNL kao životno važno pitanje.

Sabor bi dakle, mogao pomoći nogometu, a i sportu općenito, da prevlada jedno krizno razdoblje, da se potakne ulaganje u sport. Zbog toga Zakon o športu valja mijenjati, a istovremeno bi tim činom odmogli nogometu. Zašto? Pokazatelji su egzaktni - u sezonama kada je u elitnom nogometnom razredu stanovalo 12 klubova, a igralo se doigravanje i razigravanje, stadioni su bili dobro popunjeni, gledali smo nogomet koji bio na europskom tragu. Probali su mudraci tijekom ovih deset godina i "Ligu 16", a ona je nudila prazne stadione, veliku razliku u kvaliteti i ne preveliku afirmaciju mladih nogometaša, iza koje se tobože skrivaju.

Tako ponovno nisu izvučeni poučci, ponovno nam ti nogometni djelatnici kroje budućnost hrvatskog nogometa. Interes svojih sredina koje ih instruiraju, na kraju i dalju skupštinarski kredibilitet, nadjačao je one snage koje gledaju malo dalje od svog dvorišta. "Liga 16", ako i ne krene od ove jeseni, u sezoni 2001./2002. lopta će se kotrljati na 16 prvoligaških stadiona. Dakle, vapaji za razumom nestali su u vrtlogu interesa koji naš nogomet vuku natrag, umjesto naprijed.

Argumenata protiv promjene sustava ima mnogo. Ponajprije teška gospodarska situacija, u kojoj ima i današnjih prvoligaških klubova koji jedva, neki i nikako, spajaju kraj s krajem, koji ne mogu podmirivati ni najosnovnije obveze. Problema imaju i Dinamo i Hajduk, o ostatku društva nepotrebno je i razglabati. Uz besparicu, koja će sigurno još sezonu dvije gušiti klubove, mora se razmišljati o jednom primjerenom profesionalnom razredu, koji će privlačiti sponzore, koji će se moći samofinancirati, jer to je nedvojbeno jedini način da klubovi u budućnosti funkcioniraju. Za to je neophodno stvoriti kvalitetnu, atraktivnu Ligu, sličnu austrijskoj.

Vrijeme je da jednom prestanemo otkrivati toplu vodu, jer je otkrivena, da primjenimo iskustva pametnijih i mudrijih. Predsjednik HNS-a Vlatko Marković popustio je pred pritiscima, a to nije smio jer je samo nakratko je kupio skupštinare, na dulji rok svakako je napravio pogrešan korak. Procjenjujući dosadašnja iskutva, svakako bi bilo potrebito smanjiti moć odlučivanja tamo nekom Juri, Stipi ili Mati. I možda napravit jedno tijelo od nogometnih eksperata koje imamo da analiziraju, snimaju, i u jednom četverogodišnjem ciklusu pokušaju argumentirano obrazlagati najprimjereniji sustav natjecanja. Od svega ovoga na kraju će koristi ili štete imati hrvatski nogomet, klubovi, naposljetku - i reprezentacija.