Vikend za pamćenje...

Put naše reprezentacije od dna, kojeg smo dotaknuli krajem 1999. domaćim porazom protiv Portugala u borbi za opstanak u prvoj Euroafričkoj zoni, srećom nije bio dug i "trnovit", već – uvjerljiv i ekspresan! Sve je inicirao Goranov povratak reprezentaciji nakon odlaska Suada Rizvanbegovića, nekadašnjeg prvog čovjeka Saveza, koji je našem najvećem igraču proricao «brzi kraj», govorio i o "nedostatku domoljublja"...

Nedostatak domoljublja kod čovjeka koji je stavio hrvatsku zastavu oko glave kad je to bilo i opasno, koji je na "listi prioriteta" uvijek visoko postavljao nastup u reprezentaciji? Budite ozbiljni...

Latvija, Irska, Obala Bjelokosti, Austrija, Italija i Njemačka, šest uzastopnih pobjeda za četvrtfinale Svjetske skupine i izbjegavanje nove borbe za opstanak koja nam toliko puta nije donijela dobre vijesti... I to glatko – nijednom u tim susretima nije odlučivao posljednji meč!

Ono što će, uz sjajnog Ivaniševića i igrački rast Ivana Ljubičića, uvijek biti u prvom planu kad govorimo o našoj reprezentaciji je – atmosfera! Kao što će izbornik Nikola Pilić reći: "U ozračju vica je lakše raditi"... Uz prave ljude na terenu i veliko igračko i trenersko iskustvo čovjeka na klupi to je posebno vrijedno, nešto što grupu sjajnih pojedinaca pretvara u momčad. Što mislite, zašto su Francuzi lani iznenadili sve u Australiji, zašto Enqvist "uništava" Henmana i Rusedskog u Birminghamu, iako su Britanci imali puno uspješniji ovogodišnji turnirski start? Davis Cup je ipak momčadska igra...

Zato će Goran, nakon pobjede, govoriti o "uspjehu svih koji su sudjelovali", iako Krajan i Karlović nisu zaigrali, zato će Nikola Pilić isticati "sigurnost u Ivanovu pobjedu i da je Goran izgubio od Schuettlera"... Svaki put kad je potrebno netko će "podmetnuti leđa", prava atmosfera će pritisak pretvoriti u dodatni motiv, ne u "sredstvo za samouništenje". Zbog prave momčadi će, uostalom, i navijanje biti sjajno, iako su Nijemci htjeli što raniji početak ponajviše da bi "otjerali" gledatelje. Ponašanje publike toliko različito od "atmosfere linča", inicirane, vjerujem, manjom grupom divljaka, koja uništava naše košarkaške klubove u Europi, a pojavi se i u nogometnom prvenstvu, lani i u finalu rukometnog...

I zato treba vjerovati ovoj momčadi - Ivaniševiću koji će protiv Schuettlera kod zaostatka u tie-breaku ostati "hladan kao led", Ljubičiću koji će u parovima sjajno odigrati ključne poene, Piliću koji će uvijek naći pravu riječ i savjet...

Zbog toga treba optimistično gledati prema Argentini, iako će ozračje će biti "vruće", zemljani teren spor, a protivnici pravi - Guillermo Canas je lani zaslužio naslov ATP-evog povratnika godine: jednom turnirski pobjednik (zemlja Casablance), tri puta finalist (Hertogenbosch na travi, Stuttgart na zemlji i Beč u dvorani), ove sezone već s naslovom na tvrdoj podlozi Chennaija, a Gaston Gaudio ima 7-0 u Davis Cupu, sve u singlu, lani na Touru jedno finale, Vina del Mar u Čileu, polufinale Buenos Airesa, oba na zemlji, te nekoliko četvrtfinala... Tu je i 30. tenisač Entry-liste parova, osam ATP naslova, Lucas Arnold.

Argentinci kao favoriti? Vjerojatno, no Davis Cup je uvijek "groblje ambicija" za one koji se vole kladiti. Goran Ivanišević želi veliki trofej prije kraja karijere, uvjeren u "Ljubinu" umješnost na zemlji dodat će da je ostalo na njemu...

Vjerujmo i mi!