Zašto Barić ne voli Niku Kranjčara?

Ispravak - Kranjčar nije samo najtalentiraniji hrvatski nogometaš, nego u posljednjih mjesec dana igra u velikoj formi za Dinamo, ne samo kod kuće, već i u Europi. A sama činjenica da igra čini ga kompetentnijim za reprezentaciju od nekih koje je izbornik Otto Barić pozvao. Isti onaj Barić koji je bio odlučan u namjeri da u reprezentaciji igraju "samo oni koji su standardni u svojim klubovima."

Foto: Goran Pervan

Miki Rapajić ne da nije standardan, nego uopće nema klub. Ivica Mornar i nema previše prilika za standardnost, s obzirom da ne razgovara s trenerom. Standardnost Darija Srne očitava se u desetak minuta u dresu Šahtjora. No, da se razumijemo, Srna i Rapajić zaslužili su kredit koji imaju kod izbornika odličnim igrama u nekim ključnim dvobojima (kod Mornara je to upitno), ali ostaje nejasno kako Kranjčar nije zaslužio priliku, pogotovo u jednoj jakoj, ali i prijateljskoj utakmici.

Barić je poslije dvoboja Dinama i Dinama (naravno, kijevskog i zagrebačkog) pohvalio Jasmina Agića za odličnu igru (što je ovaj uistinu i zaslužio), dok je o najboljem Dinamovom igraču na toj utakmici, strijelcu važnog pogotka, Barić tek procijedio: "On se dobro razvija."

"On" je u svim dosadašnjim Dinamovim utakmicama bio jedan od, a u dosta njih i najbolji igrač "modrog stroja". "On" je na dva teška gostovanja, u Mariboru i Kijevu, postizao iznimno važne pogotke. "On" je kapetanski predvodio svoju momčad u tri kola domaćeg prvenstva u kojima je Dinamo zabio 15 pogodaka. "On" je upravo navršio 19 godina, i "on" je budućnost hrvatskog nogometa.

Foto: Dražen Patarčić

No, činjenica da je Kranjčar "budućnost" ne znači da ne smije biti "sadašnjost". Što je to Mario Marić pokazao u reprezentaciji da zaslužuje poziv više od Nike? A da je pokazao više u svom Kärntenu, igrao bi u, hm, većem klubu od Kärntena. Mornar? Rosso? Po čemu je igrač koji je blizu tridesete, igra u Izraelu (čiji klubovi nemaju više europskih uspjeha od naših) i nije impresionirao u dosadašnjim nastupima bliže "kockastima" od Kranjčara?

Hrvatska već godinama traži nasljednike Bobana i Prosinečkog, koje, naravno, nitko ne može na isti način zamjeniti. Međutim, od svih hrvatskih igrača stasalih u samostalnoj nam "lijepoj našoj", Kranjčar je jedini igrač koji ima "to". Igor Tudor je svjetski nogometaš, ali naravno da nije "Robi" ili "Zvone". Rosso, N. Kovač...dobri igrači, ali ne donose prevagu. Srna i Leko krasni su talenti, igrači sposobni puno dati reprezentaciji, ali ni oni nemaju takav dodir.

Kranjčar ga ima. Niko je nasljedio svaki nogometni gen od svog oca, krasi ga urođena nogometna, ali i ljudska inteligencija, a kao igrač svaki će vam član Dinama potvrditi da tako tehnički jakog igrača Maksimir nije imao godinama. Kranjčar je tehnici dodao i pregled igre čemu su svjedok brojne akcije Dinama započete od kapetana, zna odigrati brzo, iz prve, ne "davi" loptu ako ima bolje pozicioniranog suigrača, zabija ključne golove, a pomaže i obrani.

Naravno, sve Kranjčarove vrline koje kao nogometaš i mladić posjeduje ne garantiraju da će napraviti karijeru Bobana ili Prosinečkog, preostaje mu puno rada, treninga, utakmica, poraza i pobjeda da bi došao do statusa nogometne legende. No, činjenica da ima 19 godina ne bi mu trebala zapriječiti put do dresa koji je zaslužio, i koji mu ne može naškoditi već samo dobro činiti. Erikssona nije spriječilo 17 godina Waynea Rooneya da mu da priliku, i to u reprezentaciji koja ima poprilično veći izbor napadača nego hrvatska kvalitetnih graditelja igre. Prepreka ne bi trebala biti ni činjenica da je Nikin otac Zlatko bio Barićev protukandidat u utrci za mjesto izbornika. Pa zašto onda Barić ne voli Kranjčara?