Danski uragan na čelu s Landinom otpuhao nemoćne Islanđane

Poslije dva uvodna mučenja i dva kvalitetnija izdanja protiv Rusije i Poljske, Danci su najbolje dosadašnje u Dohi sačuvali za osminu finala. Island je bez svog vođe Arona Palmarssona pao bez ispaljenog metka i neslavno završio katarsku priču, dok Danci svoju nastavljaju i to u najjačem četvrtfinalnom ogledu što će ujedno biti i repriza finala iz 2013. godine.

Ono što je u nepunih sedam minuta utakmice napravio Nicklas Landin graničilo je s ludošću. Onom pozitivnom naravno. Danski i (po)najbolji svjetski vratar obranio je sve moguće pokušaje izbezumljenih Islanđana, skupio šest od šest, a bilo je tu još barem dvije-tri nelake obrane dok su sjevernjaci pokušavali probiti Landina pod prekršajem.

Na drugoj strani danski uragan je odjurio na 5:0 i prisilio islandskog izbornika na neplansku prvu minutu odmora već u sedmoj minuti. Konačno, na samom isteku iste Islanđani su se uspjeli upisati na semafor, a Landin je morao po prvu loptu u mrežu.

Gustavsson je na islandskom golu krpao propuste ispred svojih vrata koliko je mogao, ali to je bilo dovoljno tek da se Danci zadrže negdje oko varirajućih pet-šest razlike koliko je i glasio rezultat nakon prvih 30 minuta (10:16).

U istom stilu Landin je započeo i drugo poluvrijeme i Danci su u 35. minuti ubilježili i najveće vodstvo na utakmici (18:10). Ako su i postojala ikakva nadanja oko povratka Islanda u utakmicu, ona su otklonjena, čak i onda kada su smanjili na lažno optimističnih -6 (15:21) 17 minuta prije kraja što su Danci riješili s ekspresna dva gola.

Kao da Islanđanima nije bila puna kapa Landina i njegovih sjajnih obrana, pa se tu morao “umiješati“ i drugi danski vratar Jannick Green koji je samo preuzeo Landinovu smjenu i nastavio njegovim stopama, a to je značilo i obaranje rekordne razlike (28:19) u 54. minuti. Konačnih +5 još će i zamagliti prikazani odnos snaga u Lusail areni.