Vratarski show pripao Španjolskoj

Šveđani i Španjolci morali su brzo preboliti ispadanje u polufinalu, ne treba posebno objašnjavati razliku između brončane i "drvene" medalje – domaćin je lovio svoju prvu medalju nakon zlata na EP-u 2002. godine koje je ujedno bilo i kraj dominacije "Bengan Boysa", dok su Španjolci samo jednom na svjetskim prvenstvima osvojili medalju – zlatnu u Tunisu 2005. (svladali Hrvatsku u finalu).

Nervoza je očito uzela danak kod obje momčadi pa smo gledali utakmicu bez prave tečnosti i ritma u napadu. Dok su Šveđani bez ozlijeđenog Kima Anderssona muku mučili kako doći u izgledne šanse za gol (od tuda i puno tehničkih pogrešaka), Španjolci su se namjerili na zid s imenom Johan Sjöstrand - švedski vratar je briljirao u prvom dijelu, s 13 obrana od kojih su mnoge bile na čiste šanse držao je Švedsku u egalu. Srećom po Španjolce, i Šterbik je bio na visini zadatka, pa nije dopustio Šveđanima da do kraja kazne propuste na drugoj strani terena.

Sjöstrand je već u startu utakmice pokazao da će to biti njegov dan – u prvoj situaciji s igračem manje švedski vratar poskidao je tri zicera ne dopustivši Španjolskoj da rano odmakne.

Uz takve vratare nije bilo čudno što smo vidjeli tek osam pogodaka u prvih 15. minuta, a ni do kraja prvog dijela nije bilo puno bolje. Španjolci su dolazili u izrađenije situacije, ali što im je to vrijedilo kad je Sjöstrand skidao i najčišće prilike - Rocasu je, primjerice, obranio dvije kontre, no bolje nisu prolazili ni Romero ni Entrerriosi. Na odmor se otišlo bez "pobjednika", nakon što je Romero u zadnjoj sekundi pogodio s igračem manje za 11:11.

Šveđani su bolje krenuli u drugi dio, s tri pogotka Carlena i jednim Larholma poveli su sa 16:13 i podigli svoje navijače na noge, no Španjolska je u tim trenucima pokazala jak karakter i serijom od 6:0 okrenula utakmicu u svoju korist. Prvo su dobro iskoristili isključenje u redovima Švedske, pa su golovima Romera, Roberta Garcije i Gurbinda izjednačili, a potom su nastavili nepogrešivo gađati mrežu Švedske Juan Garcia, Roberto Garcia i Alberto Entrerrios. Čim je Sjöstrand upao u prvu krizu Španjolci su preuzeli kontrolu utakmice…

Nakon Olssonovog time-outa rupu u švedskom brodu zatvorio je Larholm konačno svladavši i dalje odličnog Šterbika, Karlsson i Jernemyr podigli su razinu agresivnosti u obrani, pa se u zadnjih deset minuta ušlo s prednošću Španjolaca od jednog pogotka (21:20).

Nije stoga iznenađujuće što je posljednjih 10 minuta donijelo čvrste obrane, puno navlačenja i naguravanja, jasno i težak posao za sudački par, a svaki je pogodak zlata vrijedio s obzirom na dobre obrane i još bolje vratare.

Šveđani su očajno iskoristili igrača više kojeg im je omogućio odlični Kallman koji se pritom ozlijedio – iz te dvije minute bogatiji su izašli Španjolci nakon gola Gurbina i Šterbikove obrane Petersenovog udarca.

Neizvjesna završnica otišla je na stranu Španjolaca kada je dvije minute prije kraja Alberto Entrerrios zabio za +2, nakon dugačkog napada u kojem su domaći navijači više puta tražili od sudaca da uzmu loptu Španjolcima. Briljantnu partiju još je jednom obranom upotpunio Šterbik (Doderu), pa su Šveđani ostali bez vremena za izjednačenje, iako su golom Larholma 40 sekundi prije kraja stigli na -1.

Španjolska nije pogriješila, zadržala je loptu i vodstvo, proslavivši tako drugu medalju na svjetskim prvenstvima. Nije zlatnog sjaja kao u Tunisu, no Španjolci znaju kako su i Francuska i Danska pokazale više...

Španjolce su do bronce, uz Šterbika, predvodili sa po četiri pogotka Gurbindo, Aguinagalde i Romero, dok je kod Šveđana najefikasniji bio Jonas Kallman sa šest pogodaka, pet je dodao Larholm.