Angola

Za nogometni procvat ove bivše portugalske kolonije velike zasluge pripadaju upravo jednom Portugalcu, Carlosu Alhinhou, koji je 1996., po prvi puta u povijesti odveo Angolu na završnicu Afričkog kupa nacija, u Južnu Afriku, te je za svog izborničkog mandata prošao Portugal uzduž i poprijeko u potrazi za igračima angolskog podrijetla. I danas velik broj angolskih igrača igra u Portugalu, no ono što je zanimljivo, da za razliku od ostalih afričkih zemalja, znatan broj reprezentativaca dolazi iz domaće lige, koja je jedna od boljih na kontinentu, budući da klubovi pripadaju ili naftnim kompanijama (Petro Atletico), vojsci (As Aviacio), policiji (Inter), po nekadašnjem sovjetskom modelu, kojem je Angola dugo godina bila bliska.

Nemoguću misija na putu ka Njemačkoj Angola je započela još u studenom 2003., u pretkvalifikacijama protiv Čada. Započela, i umalo je nakon samo dvije utakmice i završila. Naime, u prvom susretu, na gostovanju u Čadu, Angola je poražena sa 3:1, što je dotadašnjeg izbornika, Brazilca Ismaela Kurtza, koštalo izborničkog mjesta. Na njegovo mjesto došao je Luis Oliveira Goncalves, zvani Profesor, s kojim je angolski Savez imao sjajna iskustva, buduć da je 2001. Goncalves sa U-20 reprezentacijom Angole došao do naslova afričkog prvaka i drugog kruga juniorskog Svjetskog prvenstva u Argentini. Dolaskom Goncalvesa na klupu Angole, počela je angolska nogometna bajka. U uzvratnom susretu sa 2:0 svladan je Čad, a Angola je izborila nastup u kvalifikacijama, u skupini broj četiri, zajedno sa Nigerijom, Alžirom, Gabonom, Zimbabveom i Ruandom.

U vrlo teškoj skupini, Angola je kvalifikacije otvorila obećavajućim bodom na neugodnom gostovanju u Alžiru, da bi velike mogućnosti najavila već u prvoj domaćoj utakmici, svladavši Nigeriju sa 1:0. Mogli bi smo reći da je Angola kvalifikacije odigrala po sistemu "tri kod kuće, bod u gostima". Upravo je domaći teren bio najveći adut Angole. Naime, u pet domaćih susreta na Cidale Stadionu u Luandi, Angola je ostvarila svih pet pobjeda, dok je na gostovanjima tri puta odigrala neriješeno i doživjela jedini poraz u kvalifikacijama, u Zimbabveu.

Nakon što je u osmom, pretposljednjem, kolu odigrala 1:1 na gostovanju kod Nigerije, Angola je došla na dva koraka od Njemačke. Prvi je učinjen na domaćem terenu, kada je sa 3:0 svladan Gabon, da bi odlučujući korak Angola napravila u Kigaliju, došavši, pogotkom Fabricea Akwe u 79. minuti, protiv Ruande do svoje jedine gostujuće pobjede u kvalifikacijama, koja im je donijela odlazak u Njemačku. Tako je Angola, 21 godinu nakon prve kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo, kvalifikacije okončala sa 21 bodom, isto kao i drugoplasirana Nigerija, ali je zbog boljeg međusobnog omjera osigurala svoj premijerni odlazak na Svjetsko prvenstvo.