Engleska

Brazil, Njemačka, Argentina, Italija, Španjolska... sve su to zemlje uz koje često vežemo pridjev "nogometna nacija", no samo jedna svjetska nacija to uistinu i jest. Svakoga vikenda u Engleskoj preko 12 milijuna ljudi igra nogomet, od čega pet milijuna djece. Engleska ima 40.000 nogometnih klubova, preko 2.000 liga i 45.000 nogometnih terena. Wimbledon možda jest najveći teniski turnir na svijetu, ragbi ima svoje poklonike, golf i kriket također, ali nogomet je u Engleskoj sport broj jedan, od školskog uzrasta do starije dobi, i svake godine postaje sve popularniji.

Temelj svega toga je u bogatoj povijesti i tradiciji postojbine nogometa, u kojoj prva nogometna pravila datiraju još iz davne 1848. godine, a prvi nogometni klub iz 1855. godine. Najstariji još uvijek postojeći nogometni klub, Notts County, osnovan je 1862. godine. Engleski nogometni savez, The Football Association, osnovan je 1863. godine.

Gotovo 40 godina od prve službene međunarodne utakmice sa Škotskom (1872, 0:0) Engleska je igrala samo protiv svojih susjeda na Otoku: Škotske, Irske i Walesa, dijelom zbog loših odnosa između Fife i britanskih nogometnih saveza, a dijelom zbog zemljopisne odvojenosti Otoka od ostatka Europe i vremena kada putovanja zrakoplovom nisu bila svakodnevica. Budući da Engleska nije bila članicom Fife propustila je i prva tri Svjetska prvenstva, a tek se nakon Drugog svjetskog rata (1946) ponovno priključila svjetskoj nogometnoj federaciji.

Svoje prvo svjetsko prvenstvo, ono u Brazilu 1950. godine, Engleska je neslavno završila ispadanjem već nakon prvog kruga i ubilježila potpuno neočekivani poraz od SAD-a (0:1). Bilo je to vrijeme kad su Englezi slovili za jednu od najjačih svjetskih reprezentacija. Amerikanci su kasnije ispali, a na sljedeći nastup na velikoj smotri čekali su 40 godina, sve do 1990. i SP-a u Italiji.

Najveći uspjeh Engleskog nogometa stigao je 1966. godine, kada je domaćinstvo svjetske nogometne smotre povjereno upravo Engleskoj. Mnogi se vjerojatno i danas sjećaju kontroverznog finala između Engleske i Njemačke u kojem je Geoff Hurst postigao hat-trick, ali i jedan od najkontroverznijih pogodaka u nogometnoj povijesti. U osmoj minuti produžetka, pri rezultatu 2:2, njegova lopta se odbila od grede na gol-liniju, a suci su priznali pogodak. Niti 40 godina kasnije nije sa sigurnošću utvrđeno je li lopta zaista prešla liniju ili nije.

Najbliže ponovnom osvajanju naslova svjetskog prvaka Engleska je stigla tek 1990. godine, kada je u polufinalu poražena od Njemačke nakon izvođenja jedanaesteraca. Najgore godine za engleski nogomet sigurno su bile 1974. i 1978., te 1994., kada se nisu uspjeli plasirati na svjetsko prvenstvo. Što se europskih prvenstava tiče, Englezi nikada nisu otišli do kraja. Dvaput su igrali u polufinalu i oba puta su poraženi: 1968. godine od Jugoslavije (0:1) i 1996. godine ponovno od Njemačke nakon izvođenja jedanaesteraca.

U engleskoj nogometnoj povijesti mnogi su igrači ostavili svoj trag, no neke od velikana sasvim sigurno valja posebno istaknuti. Najviše nastupa u dresu Gordog Albiona skupili su Peter Shilton (125), Bobby Moore (108) i Sir Bobby Charlton (106). Najbolji strijelac svih vremena je Sir Bobby Charlton s 49 postignutih pogodaka za englesku reprezentaciju, a samo jedan manje postigao je Gary Lineker. Treći je Jimmy Greaves sa 44 pogotka (iz samo 57 utakmica!), a jedini koji može promijeniti poredak na vrhu je Michael Owen koji će nastupiti i na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. On je dosad postigao 35 golova za englesku vrstu.