Njemačka

Nakon Brazila, Njemačka je reprezentacija koja je najviše puta nastupila na Svjetskim prvenstvima. Propustili su samo dva skupa, oba na južnoameričkom kontinentu. Prvo prvenstvo 1930. u Urugvaju bilo je predaleko, a četvrto 1950. u Brazilu liječili su rane iz 2. Svjetskog rata i nisu bili u prilici za sportska nadmetanja, a i nogometni svijet ih još nije želio.

Zato su to nadoknadili u drugim prigodama. Prvaci svijeta bili su tri puta, prvi put već 1954., kad su donekle zaliječili ratne rane. U Švicarskoj su tada pokorili svijet na drugačiji način od onoga na koji su to htjeli desetak godina ranije, pobijedivši u finalu s 3:2 nikad nagrađenu, a opjevanu "mađarsku laku konjicu".

Drugu titulu proslavili su kod kuće, 1974., kad su u finalu nadvladali još jednu poznatu "gubitničku" generaciju, Cruyffovu Nizozemsku s 2:1. Treći naslov osvojili su u Italiji 1990. godine, uzvrativši Maradoninoj Argentini pobjedom 1:0 za izgubljeno finale četiri godine prije u Meksiku.

Uz tri titule, još su četiri puta došli do finala. Prvi su poraženi put u godini koju većina Engleza smatra jedinom vrijednom u povijesti Svjetskih prvenstava, 1966., na Wembleyu, nikad dokazanim pogotkom trostrukog strijelca Hursta.

U Španjolskoj 1982. izgubili su od Rossijeve Italije 1:3, na narednom prvenstvu u Meksiku od Maradonine Argentine 2:3, te na posljednjem natjecanju iznenađujuće došavši do finala, poraženi su od Ronaldovog Brazila 0:2.

U svojoj arhivi uz tri titule svjetskog prvaka imaju i tri titule europskog prvaka, što ih čini jednom od tri najtrofejnije svjetske nogometne sile.