Napadači fenomenalni, vratari problem

Stipe Pletikosa (do 45. minute): Austrijanci nisu puno prijetili, pri par udaraca Plete je iskazao sigurnost, no sve je pokvario primljenim pacerskim pogotkom koji hrvatska 'jedinica' jednostavno ne smije primiti. Hrvatska na SP-u od vratara treba prije svega pouzdanost, Pletikosa večeras nije iskazao tu vrlinu, pa se i izbornik Kranjčar morao složiti da bi pitanje vratara moglo biti problem s obzirom da ni Butina nije u pravoj formi.

Dario šimić (90 minuta): Šimić je vrlo dobro obavio svoje zadatke, bez većih pogrešaka. Neprelazan u obrani, Austrijanci nisu ni proveli puno vremena na našoj polovici. Solidan u predaji lopti, iako se jasno nije upuštao u dublje izlaske na austrijsku polovicu, nije ni bilo potrebe.

Stjepan Tomas (90 minuta): Imao manjih problema sa solidnim protivničkim centarforom Jankom, no u globalu svoj posao obavio na zadovoljavajući način. Još jednom pokazao zavidnu čvrstinu u obrani, dok u igri prema naprijed gotovo da i nije sudjelovao.

Robert Kovač (do 61. minute): Više vremena je zapravo proveo na poziciji lijevog stopera nego korektora, solidan kao i uvijek. U samom startu utakmice par puta je, kao i cijela obrana, "visio", ali Robert Kovač dokazana je klasa, to je pokazao i u ovom susretu, za njega zaista ne treba strahovati.

Darijo Srna (do 70. minute): Najslabiji igrač u polju hrvatske reprezentacije. Gotovo u potpunosti nezapažen, bez ijednog pravog prodora po desnoj strani, bez dobrih ubačaja, jedna od slabijih utakmica Srne u reprezentaciji. Veseli činjenica da je Hrvatska lako slavila bez obzira na neraspoloženog Srnu, ne treba sumnjati da će Darijo podignuti formu već za idući prijateljski susret.

Marko Babić (90 minuta): Jedan od najboljih - u obrani bez propusta, prema naprijed vrlo opasan. Sudjelovao u većini opasnijih kombinacija, od igrača sredine terena odigravao je s najmanje nepotrebnih poteza, bio prodoran po lijevom krilu, a stigao i postići lijep pogodak. Sve u svemu, Babić kakvog treba hrvatska reprezentacija.

Niko Kovač (do 55. minute): Reklo bi se standardna utakmica kapetana - spasio nekoliko situacija u obrani, presjekao dosta napada domaćina, dijelio puno lopti, ali i pokazao mane kojih smo svjesni i od prije - pas Nike Kovača nije vrhunski, a predaja lopte je prespora...

Igor Tudor (90 minuta): Uvjerljiviji od Kovača na poziciji zadnjeg veznog - također čvrst i kvalitetan u razgradnji austrijskih napada, ali kvalitetan i u predaji lopti. Također je ta predaja ponekad prespora, no njegova lopta, pogotovo dubinska, puno je kvalitetna i opasnija od Kovačeve. Da napadači nisu toliko puta ostali u zaleđu, Tudor bi se vjerojatno nekoliko puta upisao među asistente.

Niko Kranjčar (90 minuta): Solidan, ne i više od toga. Dosta u kontaktu s loptom (ukupno 47 točnih dodavanja) što je za pohvalu, no premalo pravih lopti i poteza zbog kojih uostalom i igra. Kranjčar je uglavnom dijelio lopte na sigurna mjesta, nije previše tražio složenija, ali i po gol Austrije, opasnija rješenja. Odigrao zapaženu ulogu kod Babićevog pogotka, a pola ocjene više zaslužio i zbog krasnog driblinga nakon kojeg je namjestio šansu Oliću. Takvih poteza, kao i kvalitetnijih asistencija, mora biti više.

Ivan Klasnić (do 45. minute): Igrač utakmice, najveći dobitak ove večeri. Odigrao je svoju najbolju utakmicu za reprezentaciju, zabio dva vrhunska gola u stilu koji se očekuje od jednog od najboljih topnika Bundeslige i pokazao da definitivno može zabijati i u reprezentaciji. Za pohvalu je i odlična suradnja s Pršom, zapravo, Klasnićeva igra je i bez golova bila za visoku ocjenu jer je puno surađivao, brzo odigravao i dobro se otvarao. Klasnić kojeg smo čekali i - dočekali.

Dado Pršo (do 55. minute): Pršo je najbolji hrvatski igrač, to je jasno u svakoj utakmici. Dado je i protiv Austrije dao 200%, namjestio je prvi gol, kombinirao s Klasnićem za drugi, puno pretrčao i bio opasan kad god se izvukao prema sredini i krenuo prema golu Austrije. Klasnić je ovoga puta zaradio epitet igrača utakmice, ali Pršo je opet potvrdio svoju klasu.

Joey Didulica (od 45. minute): Nije imao puno posla, ali s dvije sigurne intervencije pokazao je da je možda upravo on rješenje za vratarske probleme koje Hrvatska objektivno ima. Vrijeme je da Kranjčar i Ivković ozbiljno razmisle o Didulici kao prvom hrvatskom vrataru. Reputacija koju ima u Austriji, te forma Butine i Pletikose, sugeriraju takvo rješenje.

Ivica Olić (od 45. minute): Imao nelaku zadaću zamijeniti sjajnog Klasnića, ali i Olić je pokazao svoje standardne vrline. Njegova brzina bila je problem austrijskim braničima, a može mu se prigovoriti samo nekoliko slabijih reakcija u završnici, bilo kada je trebalo postići pogodak (glavom) bilo kada je trebalo asistirati nakon lijepog prodora. Kranjčar ima široki izbor u napadu, Klasnić i Olić nude različita rješenja i ovisno o protivniku Cico će jamačno i birati drugog napadača uz Pršu.

Boško Balaban (od 55. minute): Postigao majstorski pogodak iz "slobodnjaka" i pokazao da je možda u tome bolji i od Srne. Balaban je i u dresu Dinama zabio dosta pogodaka iz slobodnih udaraca, ovaj je zasigurno jedan od najljepših. Boškova efikasnost u reprezentaciji na zavidnom je nivou, a potvrđena su i Kranjčarova razmišljanja o tome tko su najbolji hrvatski napadači.

Luka Modrić (od 55. minute): Nije bio zapažen kao protiv Argentine, što je i logično s obzirom da nije igrao od početka. Potvrdio da je u kombiniranju kvalitetniji od Nike Kovača te da bi, u trenucima kad Hrvatska traži pogodak, bio vrlo dobar suplement Kranjčaru koji puno lakše igra i kombinira uz Modrića pored sebe. Pitanje Kranjčar ili Modrić nudi zapravo vrlo jednostavan odgovor - obojica.

Mario Tokić (od 61. minute): Dopadljiv u obrani nakon izlaska Roberta Kovača. Obrambene zadatke dobro obavio, svidio se s iznošenjem lopte u nekim situacijama, potvrdio da je igrač na kojeg se može računati u slučaju ozljeda nekog od nosioca igre u obrani.

Jerko Leko (od 70. minute): Igrao premalo da bi dobio objektivniju ocjenu, ali u svakom slučaju - solidan, dobro se uklopio u kvalitetnu igru "kockastih".