Nastup koji obećava

Stipe Pletikosa: Obranio je sve što je mogao i trebao obraniti i pritom odavao sigurnost i koncentraciju. U sljedeće dvije utakmice hvatamo prolaz u osminu finala i Pletikosina forma daje sigurnost cijelom obrambenom redu. Što se tiče primljenog pogotka, on ponajmanje ide na dušu Pletikose. Onako savršeno odmjeren udarac teško bi obranila i dva vratara.

Robert Kovač: Uvijek pouzdani stup obrane i ovaj je put odigrao utakmicu na visokoj razini pokrivajući veliki prostor. Kada je trebalo, bio je taj koji je podviknuo na suigrače i održavao koncentraciju na visokoj razini, posebice nakon ozljede Nike Kovača.

Dario Šimić: Naš najstandardniji igrač u posljednjih nekoliko tjedana nadovezao se na formu iz pripremnih utakmica i u potpunosti ispunio zadatke koje mu je namijenio izbornik Kranjčar. U taktičkoj varijanti preuzimanja odgovornosti za Ronaldinha i Adriana odlično se nadopunjavao sa Darijom Srnom i Igorom Tudorom.

Josip Šimunić: Iako je bilo vidljivo da Joe još uvijek nije potpuno spreman, odigrao je utakmicu bez pogrešaka i odlično pokrivao lijevu stranu tijekom sudjelovanja Marka Babića u fazi napada.

Igor Tudor: Prikazao se u solidnom izdanju, iako snosi dio krivice za pogodak Kake zbog prekasnog izlaska u blok. Našao se i u prigodi za pogodak, no nedostajalo je više preciznih lopti iz veznog reda prema napadačima.

Darijo Srna: Izbornik Kranjčar svjesno je žrtvovao Srnine napadačke ambicije kako bi zaustavio prodore Ronaldinha i Roberta Carlosa desnom stranom hrvatske obrane. Iz tog razloga vidjeli smo povučenijeg Srnu u ulozi na koju možda nismo navikli, ali koju je uvjetovala snaga protivnika i nogometna umjetnost pojedinaca.

Niko Kovač: Do napuštanja travnjaka zbog ozljede uz Marka Babića bio je najbolji igrač hrvatske reprezentacije. Sveprisutni kapetan pokrivao je ogromnu površinu uz mnogo trke i zalaganja, za primjer ostalima. Teško se oteti dojmu da do situacije za pogodak Brazilaca ne bi niti došlo da je u igri ostao Niko Kovač.

Jerko Leko: Nakon ozljede Kovača ušao na njegovu poziciju, no u drugom dijelu je preuzeo lijevi bok prepustivši vezni red Marku Babiću. Odigrao je solidno, bez većih pogrešaka, ali i bez posebno zapaženog učinka.

Marko Babić: Uz Niku Kovača prvo ime u našim redovima. Sjajno je prolazio lijevom stranom i aktivno sudjelovao i u napadačkim i u obrambenim akcijama hrvatske reprezentacije. Da je bilo više koncentracije i preciznijeg udarca, mogao se upisati i u listu strijelaca.

Niko Kranjčar: Aktivan i u napadačkim, ali i u obrambenim zadacima gdje je igrao ulogu prve "kočnice" za brazilskog veznjaka Kaku, kod čijeg pogotka je zakasnio u blok. Podijelio je nekoliko vrlo upotrebljivih lopti uz malo pogrešaka, a na samom kraju utakmice mogao je i zatresti Didinu mrežu.

Dado Pršo: Na Pršu ne treba trošiti riječi, zna se da će uvijek dati sve od sebe, a tako je bilo i večeras. U nekoliko navrata u završnici mogao je bolje reagirati i prava je šteta što jedna od izglednih prilika nije okrunjena i pogotkom.

Ivan Klasnić: Postavljena igra hrvatske reprezentacije nije mu previše odgovarala, pa je cijelo prvo poluvrijeme odigrao bez pravog kontakta s loptom ili prave prigode. U nastavku, neposredno prije nego je zamijenjen, imao je možda i najbolju priliku hrvatske reprezentacije za pogodak no kao i ostali napadači pucao je ravno u vratara Brazila.

Ivica Olić: Nedovoljno oporavljeni hrvatski "brzanac" trebao je unijeti živost i dubinu hrvatskom napadu, no unatoč velikom zalaganju ostao je bez učinka. Puno je pretrčao, a u nekim trenucima mogao je bolje i brže reagirati.