Didier Drogba - Tito iz Abidjana

Kao i većina afričkih nogometaša i Drogba je domovinu napustio vrlo rano. Još kao petogodišnjak Drogba je rodni Abidjan zamijenio Brestom, u kojem je njegov ujak, Michel Goba, gradio karijeru profesionalnog nogometaša. U Francuskoj je Drogba, čiji je nadimak Tito, proveo tri godine, nakon čega se vraća roditeljima u Abidjan. Nakon svega tri godine u Abidjanu, roditelji, zbog ekonomske krize, tada osmogodišnjeg Didiera ponovno šalju ujaku, s kojim se seli od kluba do kluba, trenirajući u mlađim kategorijama. Zanimljivo je da je Drogba u mladim danima igrao na poziciji desnog braniča, no njegov ujak imao je presudni utjecaj da Didier pronađe svoje mjesto u vrhu napada, opravdavajući to riječima "u nogometu nitko ne gleda braniče, napadači uvijek dolaze u prvi plan".

Prvi značajniji klub u Drogbinoj karijeri bio je, tada drugoligaš, Le Mans, za kojeg je Drogba debitirao kao 21-godišnjak, u sezoni 1998/99. Slijedeća sezone donijela je Drogbi prvi profesionalni ugovor, a te je sezone Drogba u 30 nastupa postigao sedam pogodaka. Iako se sve činilo idealnim, slijedeća sezona nadvila je tamne oblake nad Drogbinu karijeru, budući da je zbog učestalih ozljeda Drogba više vremena provodio na oporavku nego na zelenom travnjaku, što je rezultiralo sa tek 11 nastupa, bez postignutog pogotka.

Iako je za nepune tri sezone u Le Mansu postigao svega 15 pogodaka u 75 nastupa, tadašnji trener Guingampa Guy Lecombe vidio je nešto u momku iz Abidjana, te je u siječnju 2002. Drogba prešao u Guingamp, za što je klub iz Bretanje izdvojio samo 150 000 eura. Nije trebalo proći dugo vremena da se pokaže kako je Lecombe imao dobar nos. Već u svom prvom nastupu za Guingamp, na gostovanju u Metzu, Drogba je postigao pogodak, dovevši Guingamp do prve gostujuće pobjede u sezoni. Sljedeća sezona bila je definitivni ulazak Drogbe na velika vrata francuskog nogometa. 17 pogodaka u 34 nastupa, zahvaljujući kojima je Guingamp sezonu okončao na nikad boljem sedmom mjestu, donijela su Drogbi pozive velikih klubova. Kada je sa Velodromea stigla ponuda vrijedna šest milijuna eura, vodstvo Guingampa nije dvojilo ni trena te je Drogba karijeru nastavio u redovima Olympiquea iz Marseillea.

Ako je Guingamp bio najava Drogbinih mogućnosti, onda je sezona u Marseillu definitivno potvrdila sve njegove vrijednosti. Sa 19 pogodaka u 35 nastupa, uz još devet pogodaka u Europi, Drogba je "dovukao" Marseille do finala Kupa Uefa, zahvaljujući čemu je proglašen francuskim igračem godine. Doslovce cijela Europa poludila je za Drogbom, a najizdašniji je bio Roman Abramovič, koji je Marseiliu ponudio nevjerojatnih 36 milijuna eura, 30 više od iznosa koji je Marseille platio za Drogbu.

Iako u početku nije bio u prvom planu kod Josea Mourinha, uporni Drogba ubrzo se izborio za mjesto u napadu Chelsea, završivši premijernu sezonu na Otoku sa 10 pogodaka u 25 susreta, ugradivši tako svoj udio u prvom Chelseaovom naslovu prvaka nakon 50 godina. U netom završenoj sezoni Drogba je zacementirao svoje mjesto u prvih 11, postigavši 13 pogodaka u 36 susreta. Usprkos tome, čini se kako se dani Didiera Drogbe u Chelseau bliže kraju, ne samo zbog vrlo vjerojatnog dolaska Andriya Ševčenka, već i zbog Drogbine najave kako se zasitio boravka u Engleskoj, posebice "otrovnih" engleskih medija.

Što se tiče igračkih karakteristika, Drogba posjeduje sve odlike pravog centarfora - osjećaj za gol, iznimnu snagu, te odličnu skok igru. Ako bi smo u nogometnim udžbenicima tražili prototip pravog centarfora, nema dvojbe da bi Drogba bio upravo taj. Možda i najveća vrijednost Drogbe je iznimna snaga, koja se posebice očituje u igri leđima prema golu i skok igri, kada protivnički braniči nerijetko izgledaju nemoćni. Hoće li Bolahrouz, Sorin, Vidić i društvo biti uspješniji, ostaje da vidimo...