Italija - Francuska: Cijeli svijet vam zavidi

Utakmica ko utakmica. Mi smo vidjeli masu boljih, no Azzurrima posebna, neponovljiva. Kako i ne bi. 24 godine čekali su na Julesa Rimeta, na šest milijardi ljubomornih i nešto sitno Talijana koji nikada neće zaboraviti ovu večer. Barem ja ne bi. Nikada. I dok se polako traži mjesto za četvrtu zvjezdicu, na drugoj strani ostaje veliko pitanje. Zašto Zizou? Veliki majstor, kralj lopte, otišao je s neobjašnjivim udaranjem Materazzija u 110. minuti; tužan kraj najboljeg igrača Prvenstva.

A krenuo je odlično, kao iz bajke. Već u petoj minuti Malouda se ušetao po lijevoj strani u kazneni prostor, Materazzi ga sapliće i danas vrlo dobri sudac Elizondo daje šansu Francuzima s bijele točke. Zidane uzima zalet i lagano potkopava loptu koja se od prečke odbija iza crte za vodeći gol Francuza.

Foto: EPA

Talijani ne gube glavu, pokušavaju i dalje igrati svoju igru, a 15 minuta kasnije dolaze i do izjednačenja. Pirlo ubacuje iz kornera milimetarski točno na glavu Materazzija, koji nadskače Vieiru i lopta prolazi iznad glave Bartheza za 1:1. 20. minuta i sve kreće ispočetka, a novu priliku za vodstvo Francuska ima preko Riberyja koji nakon pasa Vieire šalje niski centaršut u sredinu, ali bez učinka. Talijani uzvraćaju identičnom akcijom kao kod pogotka, ali ovaj put uz prekršaj Materazzija u napadu, da bi desetak minuta prije predaha Thuram blokirao udarac Tonija iz blizine. Dosta oprezna igra naravno nije "trpila" puno šansi, a posljednju u prvom dijelu ponovno je imao Toni ali nakon Pirlovog kornera pogodio je prečku.

Nastavak je krenuo s deset urnebesnih minuta Francuza. Dotada nevidljivi Henry već u prvoj minuti kreće u solo prodor, ali gađa ravno u Buffona. Par minuta kasnije ponovno Henry radi slalom, daje Riberyju ali ovaj puca preko gola. U 54. minuti Malouda je ponovno pao u 16-ercu uz dosta sumnjivi kontakt sa Zambrottom, ali ovaj put Elizondo je ostao nijem. Isti igrač odmah potom fino prolazi po lijevoj strani, ali daje loptu iza leđa Riberyju i još jedna šansa odlazi u propast.

Sa svakom odigranom minutom bilo je sve manje rizika na terenu, pa nije ni čudo da smo do kraja vidjeli tek nekoliko šansi. Za Francuze su probali Henry i Ribery, dok je na drugoj strani Pirlo iz slobodnog udarca gađao tik uz vratnicu. Produžeci su naravno protekli po sličnom receptu - čuvaj svoje, a u napadu koliko možeš. U tih 30 minuta ponovno se dižu Francuzi i u 99. minuti Ribery odigrava dupli pas s Maloudom da bi s kojih 15 metara ponovno gađao uz stativu. Pet minuta kasnije Zidane ima zadnju veliku šansu, ali njegov udarac glavom Buffon sjajno skida i drži Talijane u igri.

Foto: EPA

I zatim šok. Materazzi je primio rukama Zidanea kod jednog napada, potom ga pustio, sve se raščistilo, obojica su si nešto dobacivali sa smiješkom, no Zidane se vraća i glavom udara Materazzija u prsa. Ovaj pada, a sudac nakon razgovora s pomoćnikom zasluženo daje Francuzu crveni karton. Posljednja utakmica, finale Svjetskog prvenstva, i takav kraj. Žalosno. No, i bez njega Francuzi su održali 1:1 i krenuli po naslov udarcima s bijele točke. Pirlo se prvi prihvatio posla i pogodio po sredini. Nakon njega Wiltord je također precizan, baš kao i Materazzi, no tada na scenu stupa Trezeguet. Francuz pogađa prečku, istu onu koja je "pomilovala" Zidaneovu loptu, da bi se ovaj put okrutno "našalila" s Juventusovim napadačem i poslala je ispred crte. Rossi je potom povisio na 3:1, Abidail smanjio, a Del Piero i Sagnol gurnuli su ključ pobjede u ruke Fabija Grossa. Barthez nije imao šanse, Italija je počela živjeti najljepši san...san svjetskog prvaka...