"Pokušat ću ući u klub 100"

Pozdrav, dragi moji prijatelji. Evo, došlo je i mojih nekoliko minuta da Vam dočaram situaciju kod nas na ovom Svjetskom prvenstvu. Kako sam i ja sa svojim laptopom ovdje uključen na Internet, znam sve što se događa doma.

Foto: Dražen Patarčić

Ove komunikacije su strašno napredovale u nekoliko posljednjih godina. Ovo nismo imali u Francuskoj, ne na ovaj način. A i pokrivenost izvješćivanja je veća nego prije. Ne zato što smo se mi igrači priključili pisanju, nego zato što je izvor informiranja svakako veći nego do sada.

Vidim da svi prvo napomenu kako su se adaptirali. Pa bih i ja rekao o tome, samo toliko da kod mene sve štima. Budim se oko pet po ovdašnjem vremenu, i onda nakon nekoliko minuta nastavim sve do devet. A onda, ravno na doručak. Samo, nisam baš siguran da su svi tako dobri kao ja. Jedan dio igrača još pati oko prebacivanja bioritma. No, imamo još nekoliko dana da se "sredimo".

Meni je ovo treće Svjetsko prvenstvo, na onom prvom u Italiji sam odigrao samo protiv Kolumbije. Ali mogu vam u nekoliko osnovnih crta napraviti moju usporednu analizu Francuske i Japana.

- Smještaj u Japanu je neusporedivo bolji nego u Francuskoj. Daleko bolji i kvalitetniji hotel. Tamo je sve bilo za pet, ali ovo ovdje je "sedmica na lotu".
- Atmosfera je radna, odlična, približno je ista kao u Francuskoj, no ovdje još nisu počele utakmice, pa se ne može dovoljno usporediti, ali kada krene, ne sumnjam da će ovdje biti lošije nego u Francuskoj.
- Gostoprimstvo u Japanu. Pa moram Vam reći da bolje ljude u životu, narod uopće, nisam nikada vidio niti upoznao. Kulturan i gostoljubiv. Sve bi učinili da Vam naprave ono što ste ih zamolili.
- Bitna razlika ne postoji, osim smještaja, kao što sam već rekao. To je dobro. Dakle, postoje svi preduvjeti da se napravi novi dobar rezultat ovdje u Japanu i Koreji.
- Zabavljamo se ovdje u Japanu na potpuno sličan način, kao u Francuskoj. Stolni tenis, kartanje, pikado, stolni nogomet. Budući da smo ograničeni s prostorom, sve se svodi na neku zabavu unutar četiri zida. Sve to dosadi nakon nekoliko dana, no sada imamo i Internet pa neće biti dosadno. Pogotovo ako odemo "daleko", u što svi ovdje vjerujemo.

Eto, to su neki bitni detalji s kojima se susrećemo na svakim natjecanjima. Moram pohvaliti stručni stožer da je ovoga puta stvarno napravio sve, što je potrebno da bi mi napravili pravi rezultat.

Foto: Dražen Patarčić

Iako mi je ovo treće SP, uopće ne mogu uspoređivati našu momčad niti protivnike. Došlo je do velikih promjena i u načinu igre, koncepcijama, brzini, tehnici, taktici. Prvi puta se igra u Aziji, a ne u Europi ili Americi. Onaj tko se bude najbolje i najlakše adaptirao, taj će imati i najviše šanse za bolji rezultat.

Evo, ja mogu reći da je meni ovih devet utakmica u Grčkoj pomoglo da se "vratim" bolji na teren, i za ovih šest dana koliko još imamo raditi, siguran sam da ću biti u top-formi. Onakav kakvog me pamtite iz najboljih dana. Nakon ovog prvenstva planiram igrati barem još tri godine. Možda doguram i do 100 reprezentativnih nastupa, ako me izbornik bude trebao i ako se budem uklapao u momčad.

Na kraju, evo i nekoliko blic odgovora na pristigla pitanja.

Najdraži klub mi je Hajduk, pašta mi je najmilija hrana, u sobi sam "solist", dakle nemam cimera. Redovno koristim Internet, to sam svladao zahvaljujući upornosti koju ima vaš dopisnik iz Japana. Uvijek i u bilo koje vrijeme bio je voljan da mi pomogne. A na odmor ću nakon prvenstva u naš Brač. Doma je najbolje.

Evo, možda nije napisano onako kako bi to napravili profesionalni novinari. Ali ja se puno bolje osjećam i snalazim na lijevom boku a ne na ovoj tipkovnici. Zahvaljujem na svim silnim e-mailovima podrške i sve ćemo dati da se naša zastava vije što duže i što više na ovom Svjetskom prvenstvu.