Stvarno ih ima - kao Kineza

Prije svega puno, puno pozdrava čitateljima najbolje on-line stranice u Hrvatskoj iz Kine! Za početak, za one koje ne znaju ukratko ću im opisati svoj "križni put" nakon što sam 1999. u ljeto po drugi put otisao iz Hajduka. Dakle, te 1999. potpisao sam trogodišnji ugovor s Hapoelom iz Tel Aviva, u kojem sam u dvije sezone proveo relativno ugodan i uspješan boravak, osvojivši odmah u prvoj sezoni duplu krunu, u kojoj je moja malenkost bila jedna od bitnih karika jednog od najuspješnijih izraelskih klubova. I kako to obično biva, kad se najmanje nadaš - došla mi je ponuda koja me je krajem svibnja dovela na Daleki Istok.  

Pa krenimo redom. Mislite da sam ja jedini ovdje u Kini? Varate se. Osim mene tu su još Miroslav Bićanić, Dragan Vukoja i Tony Grdić, a kao treneri još bivši vratar Rijeke Marijan Bjelanović i također Riječanin Drago Marić. Dakle, kao što se da zamijetiti "prsti jedne ruke" su našli utočište u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, nije baš neki postotak, ali ja se nadam da bi nas sljedeće godine moglo biti puno više, donedavno su "kruh naš svagdašnji" ovdje zarađivali i Denis Putnik, te Ivan Milas.

Što reći o kineskom nogometu, pitanje je koje vas najviše golica. Znate ono, "a koji su to" i "šta, zar i oni igraju nogomet", vjerojatno će biti prve reakcije kad budete čitali ovo izvješće. No igraju, i to sve bolje i bolje. Liga broji 14 klubova, sezona traje od ožujka do listopada, igra se dvokružno, a zbog nastupa njihove reprezentacije u kvalifikacijama za SP, ova sezona bit cć produzena do prosinca. Kad smo kod repke, već ste vjerojatno čuli da se Kina plasirala po prvi put na SP. U godini kad su dobili OI-2008. u Pekingu, nisu mogli poželjeti ljepši završetak ove godine, mnogi ovdje govore da slavlje kakvo je bilo prošlog vikenda, nakon pobjede nad Omanom 1:0, gdje su službeno postali 20. reprezentacija koja će biti u Japanu - nije viđeno nikad dosad.

Pod vodstvom kontroverznog Jugoslavena Bore Milutinovića, koji je po mnogima najzaslužniji za ovaj uspjeh (njegovo peto SP s pet različitih zemalja i to sve "mali" - Meksiko 1986., Kostarika 1990., SAD 1994., Nigerija 1998. i sad Kina 2002.) ostvarili su ono što im je izmicalo 44 godine!!! U stvarno superiornom stilu sa samo jednim neriješenim ishodom uz pet pobjeda (još imaju igrati dvije utakmice). Već sada počinjem kampanju da nas ždrijeb 1. prosinca postavi u istu grupu, pa da ih mogu odmah spremiti na "porciju"koja bi ih snašla!!!

Inače ja sam u gradu jako "zanimljivog" imena - CHONGQING koji broji, pazite sad, 8 milijuna stanovnika, stvarno ih ima ka' Kineza. Većina nas osim Pekinga, Šangaja, Hong-Konga vjerojatno nije čula za niti jedan drugi njihov grad, a oni ne znaju ni sami koliko imaju gradova od preko 5 milijuna ljudi.  

Kina sa svojom tradicijom, bogatom i teškom prošlošću, predstavlja za sve ljude diljem svijeta jednu veliku mistiku, veliku nepoznanicu, koju ću vam ja u par navrata bar na trenutak pokušati dočarati iz izvora koji mi budu dostupni, pridružujući se tako respektabilnoj ekipi sportaša koji su već okorjeli "kolumnisti" Sport Neta diljem Europe i svijeta.

Palim televiziju u svom hotelskom apartmanu na ukletom 13. katu, gledam CNN, još jedna neizvjesna i nemirna noć nad afganistanskim nebom i nebom svih nas. Do sljedećeg puta pozdrav svima u Hrvatskoj i izvan nje!