"Sumnjam da ću se vratiti"

"Hoću li se vratiti? Sumnjam, iskreno sumnjam", kazao je Marat Safin nakon, kako se čini, posljednjeg poraza na turniru kojeg pamti i po sretnijim trenucima, ponajprije po naslovu iz 2005.: "Ne volim govoriti o oproštajima, ta priča je tužna i nije za mene. Preferiram otići ovako, tiho i mirno, nakon odličnog meča... Nažalost, danas nisam mogao barem do seta, no izgubio sam od boljeg igrača, vjerojatno jednog od najboljih u povijesti tenisa - jednog dana ću moći pričati djeci da sam igrao protiv njega, što nije loša priča."

Federer je ovog puta bio jednostavno prejak, no Safin nije, a vjerojatno nikad ni neće zaboraviti jedan drugi susret sa Švicarcem na ovom turniru, 2005. u polufinalu, kad je na putu do naslova slavio u pet sjajnih setova. Kad bi se sastavljala top-lista najboljih mečeva u posljednjih desetak godina, većina bi taj dvoboj, kojeg je Safin dobio s 9:7 u petom, stavila najmanje među prvih deset. Ima nešto u tih 9:7 u petom setu, Goran Ivanišević i Rafael Nadal će se vjerojatno složiti...

"Bio je to valjda jedan od mojih najboljih mečeva u životu", sjetio se 28-godišnji Rus velike pobjede nad Federerom, koji je tada rušio svakog tko mu se našao na putu: "Poseban je zbog toga što sam igrao protiv Rogera čija mi igra ne odgovara, protiv njega redovito ne mogu u uobičajeni ritam, a pored toga, u svakom trenutku meča zna što treba napraviti i predviđa što ću ja napraviti... Meni je ta pobjeda bila ogromna stvar, nikad nisam igrao bolje, a nikad nisam imao ni toliko sreće na teniskom terenu, moglo bi se reći da sam tog dana bio sretniji - odigrao sam sjajno, a on je promašio u nekoliko situacija koje su mogle preokrenuti meč, bio je blizu pobjedi, uostalom, imao je i meč-loptu."

Safin je kasnije "potvrdio" tu polufinalnu pobjedu slavljem u finalnom ogledu s Lleytonom Hewittom, čime je donekle isprao loš dojam ostavljen u finalu ovog turnira iz 2002., kad je, recimo to tako, bio psihički nespreman nakon proslave rođendana i u finalu ostao šokiran protiv Thomasa Johanssona.

Šveđanin je tada iznenadio sve, vjerojatno i sebe, no priča o Maratu Safinu je jednostavno takva - bilo je sjajnih pobjeda i velikih mečeva, a bilo je i onog drugog, teško objašnjivih poraza za igrača njegove kvalitete. Istina, kroz karijeru su ga usporavale i ozljede, a da nije bilo svih tih poteškoća, možda bi uzeo i više od dva Grand Slam naslova. Uz titulu otprije četiri godine na Australian Openu, pamti i pobjedu na US Openu iz 2000., kad je u finalu u odličnoj predstavi ostavio Petea Samprasa bez većih šansi...

No, Rus nije privlačio pozornost samo zbog toga što je mogao odigrati stvari koje se ne mogu naučiti treningom, već i zbog toga što, za razliku od brojnih sadašnjih kolega s Toura, nikad nije bio robot na terenu. Ili u razgovoru s novinarima nakon meča - uvijek je gledateljima znao pokazati, a novinarima reći nešto posebno.

Bio je vjeran sebi i na vjerojatno posljednjoj pressici na ovom turniru, ne ostajući dužan linijskom sucu koji mu je u tie-breaku današnjeg trećeg seta dosudio prijestup na drugom servisu, što nije presudilo taj set niti cijeli meč, ali nije ostalo bez reakcije: "Neki ljudi očito žele pozornost kamera na pet sekundi, žele pokazati da su i oni u meču... Tužno je to, nažalost, ovo je najgluplja stvar koju sam ikada vidio u životu."

Ako ništa drugo, svi linijski i glavni suci ovog svijeta od iduće će godine spavati malo mirnije.