A sutra? Klasik

Čitavo finale mogli bismo okljaštriti na dvoboj prvih reketa Hrvatske i Argentine. Najboljih tenisača te dvije zemlje posljednjeg desetljeća. Dvojice čiji su teniski putovi vrlo slični, ali i dvojice (pre)često osporavanih i kritiziranih teniskih predvodnika svojih zemalja.

Davisov kup, kao što uvijek piše nevjerojatne priče, ovaj put piše priču kakvu nije bilo moguće čak ni zamisliti uoči sezone. Jer Del Potro je kao i previše puta prijašnjih sezona bio izvan terena. A Čilić je kao i uvijek bio na meti kritičara, koji su posebno glasni bili nakon što je izgubio u prvom kolu Roland Garrosa od Marca Trungellitija, Argentinca.

Del Potro ne želi biti Lionel Messi

Toranj iz Tandila je već dvaput gubio finale Davisovog kupa. Kakav god vječiti pobjednik bio zbog svojih velikih povrataka teniskih povrataka nakon ozljeda, Del Potru prijeti Messijev sindrom neuspjeha s reprezentacijom.

Ali, Argentincima je dosta poraza. Doživi li njihova reprezentacija poraz u Zagrebu, bit će još jedan poraz njihove čitave nacije, jer takvi su Argentinci. Svemu pristupaju strastveno. Nerealno strastveno.

Teško je zamisliti sutrašnji prvi meč u zagrebačkoj Areni kao jednosmjernu ulicu. Navijači će ponovno biti glasni, s obje strane, a sudac u stolici će imati gomilu posla s održavanjem regularnosti teniske igre.

Sedma umjetnost je samo jedna, ali tenis je najljepša sportska umjetnost. Prevrijedna sportska umjetnost (uz naravno izrazito poštovanje svim drugim sportskim igrama). Dokazat će nam to već sutra, uvjereni smo...

Takav je tenis. Redatelj i glumac su jedna osoba. Koliko god navijači bili glasni. Na terenu sportski velikani režiraju najbolje. Poput Orsona Wellesa.

Dođe li do petog meča, bit će to još jedan - klasik.

Nedjelja je veliki dan za svjetski tenis.