"Skoro savršen meč"

Brži, spremniji i jači - u tri riječi, to je Rafael Nadal u odnosu na sve suparnike na svojoj najdražoj podlozi. Ovogodišnji Roland Garros bio je dodatna potvrda da je tu "kod kuće", s prolaskom do naslova bez ijednog izgubljenog seta, a i s gubitkom gemova na kapaljku, prerijetko da bi se moglo reći da mu je netko bio blizu.

Roger Federer pao je bez da je mogao puno, sa 6:1, 6:3 i 6:0, za sat i 48 minuta igre, čime je nedjeljno finale bilo rezultatski najuvjerljivije nakon punu 31 godinu, još od 1977., kad je Guillermo Vilas na završnoj prepreci sa 6:0, 6:3 i 6:0 pomeo Briana Gottfrieda. Ove nedjelje je izgledalo kao da je Nadalu s druge strane mreže bio prolaznik, čovjek koji je zalutao u Grand Slam finale, a ne prvi tenisač svijeta - u formi u kakvoj je bio u dva tjedna za nama, kralj zemljanih terena očito je u stanju poniziti baš svakoga.

"Nisam očekivao ovakav meč", komentirao je Rafa nakon dolaska do četvrtog naslova u isto toliko nastupa na pariškom Grand Slam turniru, dodajući i ono što su svi vidjeli: "Mislim da sam odigrao skoro savršen meč, dok je Roger griješio više nego obično... Bio sam agresivniji, igrao više iz terena, tu sam se dosta popravio u odnosu na prošlu godinu - češće sam u kontroli poena, više nisam dva ili više metara iza crte."

Kako pobijediti Nadala u meču na tri dobivena seta na zemlji? Na papiru, lako je nacrtati - napadački i riskantno od prvog do zadnjeg poena, bez dužeg razdoblja pada u igri u bilo kojem dijelu meča, a ako ni tako ne ide, jedino što se može je skinuti kapu. Toliko je jednostavno da dosad nije uspio baš nitko, Nadalu ni u Roland Garrosu ni u Davis Cupu još nijedan igrač nije uzeo skalp na podlozi na kojoj se najbolje osjeća.

Federer je bio na pravom putu i ne tako daleko od idealnog recepta samo u jednoj fazi meča, kad se vratio i prijetio nakon nadoknađenog breaka zaostatka u drugom setu, a u ostatku - ni blizu, vjerojatno i izgubivši glavu u traženju načina da naudi protivniku.

"Ni kad igram svoj najbolji tenis, ne dobivam ovakvim rezultatom. Roger nije odigrao posebno dobro, da jest, ovakav ishod ne bi bio moguć", kazao je poprilično skromno Nadal, iako, s obzirom na sada već ogromnu prednost od 9-1 u međusobnim susretima na zemlji, nije posve nezamislivo da se koji put zalomi i baš ovako uvjerljiva pobjeda.

No, Rafa ni ovog puta, kao ni ikad ranije, nije ostao bez poštovanja prema igraču koji je, bez obzira što ga redovito dobiva na zemlji, renkingom još uvijek korak ispred njega. Ovog puta, nakon tako glatke pobjede u finalu, nije proslavio glasno kako to obično čini: "Bio je to težak dan za Rogera, morao sam pokazati respekt, naši odnosi su dobri."

Dok je Nadal pričao o još jednom naslovu i koraku bliže rekordnih šest Björna Borga na ovom turniru, Federeru je ostalo misliti kako i zbog čega je još jednom zaustavljen korak do. Iako se nadao da bi ova godina možda mogla biti ta, njemu sretna u Parizu, raniji dio sezone nije ispisao takvu najavu - bilo je poraza kakvi se njemu inače ne događaju, a ni u svim pobjedama nije izgledao pretjerano uvjerljivo.

Blaži oblik mononukleoze koji ga je omeo u pripremama početkom sezone jedan je dio razloga u Federerovom gledanju unatrag zbog čega nije postigao više, no glavni razlog je u pariškom finalu ipak bio s druge strane mreže - Švicarac je priznao da je naišao na jednostavno jačeg: "Mislim da je odigrao nevjerojatno dobar turnir, dominirao je protiv svakoga tko mu je bio na putu u ova dva tjedna, mislim da je definitivno bolji nego prije. Imam osjećaj da igra puno drugačije nego kad smo se prvi put sreli ovdje u polufinalu, (prije tri godine) bolje se brani, a bolji je i u ofanzivi."

Sredinom drugog seta postojala je šansa, propuštena break-lopta bekhendom u mrežu kod 3:3, nakon čega - pokazalo se - Federer više nije uzeo baš ništa, nijedan gem do kraja meča. "Nisam ni slutio da će se stvari tako razviti nakon što sam promašio taj bekhend, ali što se može? Vjerojatno je to bila moja najbolja prilika, ali zaista ne mogu reći bi li se meč potpuno okrenuo da sam je iskoristio."

Sa samo četiri osvojena gema u tri seta, realnost je da prave prilike nije bilo, čak ni uz Federerov bljesak i pritisak na Nadala sredinom druge dionice. Na neki način, kako je Švicarac kazao, poraz kakav mu se dogodio je i lakše preboljeti. Nisi mogao puno, čestitaš, zaboraviš i kreneš dalje.

Federeru dolazi puno draži i tradicionalno uspješniji dio sezone na travi. U usporedbi sa zemljom, uloge će biti zamijenjene. Svjetski broj jedan je lovina, a Nadal i svi ostali lovci, u potrazi za prekidom Švicarčeve nepobjedivosti na travnatim terenima koja traje još od prvog kola Wimbledona 2002. kad ga je zaskočio Mario Ančić.

"Na travi još uvijek vjerujem u svoje šanse, vjerujem da sam tu glavni favorit", najavio je svjetski broj jedan ono što slijedi, zaključno s potragom za šestim uzastopnim naslovom u Wimbledonu. U prošle dvije godine je u finalu bio bolji upravo od Nadala, lani u pet setova, a ova sezona bit će novi veliki test je li prikazana Španjolčeva dominacija na zemlji znak da je Federeru igrački još bliže na nekoj drugoj podlozi...