Poraz koji ne boli

Poraz, jasna stvar, nikad nije dobar, no ako se predstaviš u pravom izdanju i boriš se do kraja, i to je lakše pregristi, izvući pouku i krenuti dalje. Sinoć je na stadionu Arthura Ashea, u elitnom večernjem terminu na središnjoj pozornici newyorškog Grand Slam turnira, Marin Čilić pokazao da dolazi i da priča o napretku u igri nije na staklenim nogama. Daleko od toga, a više od toga nije bilo ni realno tražiti.

Naravno, nakon gotovo četiri sata dugog maratona uvijek ostaje pitanje ili dva gdje se moglo bolje i je li se moglo bolje. Da je, nakon dobivenog prvog, Marin uspio dovući drugi set do tie-breaka nakon što je nadoknadio break zaostatka i poravnao na 5:5, da je bilo više snage i koncentracije u završnici četvrtog nakon što je preživio suparnikov servis za meč i izborio drugi sinoćnji tie-break, da je bio nešto svježiji... Puno toga moglo je pomoći da stvari krenu u drugom smjeru, ovog puta se nije dogodilo, drugi puta možda i hoće.

Više od četiri sata prvog kola protiv Juliena Benneteaua i dva i pol sata drugog kola protiv Robbyja Gineprija, uz put do naslova u New Havenu tjedan ranije, ipak su ostavili traga na Čiliću uoči velikog izazova protiv trećeg nositelja i lanjskog finalista. Koliko god bio mlad i spreman za ovakve izazove, a Marin je i jedno i drugo, težak put se mora osjetiti, serija pobjeda i mečeva kakvu dosad nije imao u seniorskoj karijeri bila je nešto novo na još uvijek kratkom teniskom putu 19-godišnjeg trećeg hrvatskog reketa.

Nešto svježiji i puno iskusniji Đoković svoje je prilike znao iskoristiti, a Marinu za utjehu ostaje da ga je jako pritisnuo i namučio, nametnuvši pritisak s kojim se favoritu nikad nije lako nositi. Nije se previše osjetilo da je prvi put na golemom središnjem stadionu US Opena, u večernjem terminu koji je na newyorškom Grand Slam turniru uvijek poseban doživljaj - da je bilo impresioniranosti, vjerojatno ne bi bilo odlično odigranog prvog seta, što je, uz činjenicu da se borio do kraja, glavni plus kojeg Čilić može izvući iz sinoćnjeg poraza.

"Očito nije imao puno toga za izgubiti, bio je u naletu, osvojio je New Haven i dobio prva dva meča ovdje, a ako se ne varam, igrao je prvi put na središnjem terenu. Pritiskao je i napadao, dok sam ja igrao malo predefanzivno, čekao sam njegove promašaje i tu pogriješio", kazao je treći nositelj o Marinovom nastupu, dodajući da ga je najviše iznenadilo kretanje 19-godišnjeg hrvatskog aduta: "S obzirom na visinu i hod, ne bi se očekivalo da ima takvu koordinaciju na terenu, no pokazao je da je ima, što je veliki plus. Pored toga, popravio je i servis, a s tom visinom ga uvijek može potegnuti, stvorio je dodatni pritisak... Nije me iznenadilo što mu je u posljednje vrijeme išlo odlično, siguran sam da će biti još i bolji."

Upravo ovo posljednje, postati još bolji, bit će sljedeći korak koji Čilića čeka na njegovom teniskom putu. Sinoćnji nastup protiv Đokovića ili, primjerice, pobjede nad Nikolajem Davidenkom, Fernandom Gonzalezom i Andyjem Roddickom u prošloj i ovoj sezoni pokazuju da se može nositi i sa suparnicima iz svjetskog vrha, a na dobrom je putu da i sam postane dio tog društva - što mu, s obzirom na igračku kvalitetu, i treba biti cilj.

Nije eksplodirao u 18. ili 19. i uzeo nešto veliko već na početku seniorske karijere, nije na svim turnirima ostvario ono čemu smo se nadali i što je izgledalo prilično otvoreno, ali bitnije od svega toga je što se kockice Marinove igre polako slažu. Rezultati i renking su sve bolji, a s iskustvom će lakše doći i do pobjeda u velikim mečevima kakav je bio sinoćnji - put trenutno trećeg hrvatskog reketa je jednostavno takav, ništa se ne događa preko noći niti to treba očekivati.

Kad se kockice poslože do kraja, poraz u velikom izazovu poput sinoćnjeg bit će samo uspomena...