Karlovićev visinski rekord opasno ugrožen: 17-godišnji američki div senzacija juniorskog Wimbledona

Nekako uvijek ispod radara proteknu juniorska događanja u drugom tjednu Grand Slam turnira. Što je i razumljivo s obzirom da se zna tko je i što je epicentar događanja na najvećim teniskim turnirima. Iznimka nije bio ili nije trebao biti ni vimbldonski juniorski turnir, no ipak se jedno ime iskočilo iz paštete i zaokupilo pažnju medija.

Oni koji su svojevoljno htjeli ili jednostavno nisu imali mogućnosti niti su bili dovoljno brzi i snalažljivi da ulove kartu za vrhunski tenis, pa su se morali zadovoljiti gledanjem golobradih tenisača, mogli su uočiti da jedan dječak dobrano strši iznad svoje generacije. I to doslovno strši. Taj dječak, Amerikanac, inače tek 18. junior svijeta i tek 17. nositelj u nedjelju je otišao do kraja. Priča koja kupi pažnju medija u prvim danima, tjednima, pa se nerijetko do kraja zagubi kada krenu seniorski dani.

Ne bi bio ni prvi ni zadnji put za juniorske Grand Slam pobjednike takav slijed karijere, no Reilly Opelka već je sada unikatan mladić. Ne možda toliko igrački, koliko svojom fizionomijom. Prije tri mjeseca američkoj javnosti potvrdio je da je visok nešto malo više od šest stopa i deset inča. Prevedeno u hrvatske okvire, može se zaokružiti na 209 centimetara.

“Najmanje pet puta dnevno čujem pitanja o svojoj visini. A ja onda obično dam i pet različitih odgovora. Od onog da sam visok 155 do 229 centimetara. Ovisno koja mi brojka prva padne na pamet“, još u travnju za američke medije ispovijedao se Opelka, preko noći postavši nova američka zvijezda.

Vjerojatno ovaj članak ne biste čitali da je Opelka nastavio po svom ustaljenom obrascu koji kaže da do ovog Wimbledona nikada nije prošao drugo kolo. Na tom je putu bio već u prvom kolu kada je tek s 13:11 izborio sljedeće kolo. U polufinalu je izbacio i prvog juniora svijeta Taylora Fritza, također bombardera, da bi u finalu svladao Šveđanina Mikaela Ymera, mlađeg brata sada već poznatijeg Eliasa Ymera. U tom je finalu Opelka opalio servis brzine 216 km/h. Sa 17 godina, ponovimo.

“Svaki put kada bi zagustilo na mom servisu, pogodio bih as ili servis winner. To je bilo presudno“, pojasnio je ključne trenutke finala ovaj Amerikanac iz Palm Coasta s Floride koji je postao 11. američki junior koji je osvojio Wimbledon, drugi uzastopni nakon lanjskog trijumfa Noe Rubina i drugi ove godine jer je prije nekoliko tjedana u Parizu isto za rukom pošlo još jednom Amerikancu Tommyju Paulu.

Onaj tko najbolje zna kako je to hladno opaliti as kada zagusti u gemu jest Ivo Karlović. Neprelazna osoba kada su u pitanju centimetri, a Dr. Ivo je nakon Johna Isnera dobio novog suparnika u borbi za visinsku prevlast na ATP-u. Nju je ponovno vratio u zimu 2013. godine kada je nekoliko mjeseci ranije Isner ponvono stao pod metar ATP-a koji je pokazao identičnu visinu kao i Karlović, 208 cm umjesto dotadašnjih 206. Divu sa Šalate se to nije previše svidjelo, pa je i on odlučio ubrzo stati pod metar ATP-a koji je pokazao da je narastao tri centimetra. U tridesetima. Nakon što je prebolio virusni meningitis koji srećom nije ostavio posljedice. Zapravo jest, pozitivne posljedice jer Karlović igra bolje nego ikada.

“Ne znam, možda su me raširili u bolnici“, našalio se tada Karlović u svom stilu.

Obzirom da je američki div tek na pragu punoljetnosti, za očekivati je da će kroz sljedeće mjesece, godine dobiti još koji centimetar. Htio ne htio, Karlović će nevoljko i vrlo vjerojatno morati priznati poraz u toj borbi. Možda će ga doživjeti dok bude aktivan na Touru, pa i službeno prepusti primat američkoj senzaciji. Senzaciji koja bi mogla vratiti američki tenis u vrh. Tamo gdje je posljednji put bio s Andyjem Roddickom. A dolaze novi: Tiafoe , Kozlov, Donaldson, Paul, Rubin, Fritz... I ima ih još barem toliko. A neki su već i stigli poput Jacka Socka. Amerikanci se ne moraju brinuti za nadolazeće teniske godine.