Maraton na centralnom terenu: Čilić kroz peti set do trećeg kola Wimbledona

Trebalo je to biti, ili smo baremo tako očekivali, relativno mirna i ugodna predstava u tri, najviše četiri seta uz manje opuštanje, a pretvorila se u maratonac dug tri sata i 36 minuta u najtoplijem danu ikada izmjerenom u Wimbledonu. Marin Čilić sa 7:5 u petom setu svladao je 90. igrača svijeta Ričardasa Berankisa i na prilično surov način izborio treće kolo Wimbledona gdje će ga za dva dana čekati američki div John Isner.

Iako je prvotno meč trebao biti odigran na terenu broj tri gdje je Čilić igrao i uvodni susret, rupu na centralnom terenu nastalu predajom Keija Nishikorija, koji se usput rečeno nalazio u Čilićevom dijelu ždrijeba, organizatori su odlučili pokrpati susretom Čilića i nekada prvog juniora svijeta. I nisu pogriješili. Dramatika, neizvjesnost pa i kvalitetan tenis nisu izostali premda bismo više voljeli, a najviše sam Čilić, da je to odradio bez tolikih stresova i prolivenog znoja.

Malo je nedostajalo, lopta-dvije, da se i drugi Čilićev izlazak na centralni teren All England Cluba pretvori u reprizu lanjskog četvrtfinalnog poraza od Novaka Đokovića. Privikavanja na okruženje u kojem se nadamo da ćemo gledati Čilića i dalje kako turnir bude odmicao i koje se sve više popunjavalo nakon meča Đokovića i Nieminena gotovo da i nije bilo. Nekoliko dobrih poteza u nizu, a oni su se dogodili u četvrtom gemu, bilo je dovoljno da hrvatski reket broj jedan stekne prednost dostatnu rutinskog osvajanja seta.

Izgledalo je to samo kao uskakanje u tračnice trećeg kola, no tenis i igra nisu Čiliću bila posebito stabilna odskočna daska. Na servisu Litvanca, koji konstitucijom nije previše različit od prvog Čilićeva protovnika Moriye, bio je bezopasan premda kilometri i kutevi koje Berankis sa svojih 175 centimetra izvlači iz svog početnog udarca nisu smjeli toliko dugo biti nesavladiva prepreka za Čilića. A ruku na srce, Čilićevi returni izgledali su kao da je s druge strane Karlović, Isner ili netko treći od najboljih servera današnjice.

Sve do završnice drugog seta na svom je servisu Čilić bio puno uvjerljiviji, a onda kod 4:5 i serviranja za ostanak u setu stigli su prvi problemi koji su i rezultirali gubitkom seta. Berankis je uz malu dozu sreće izborio tri vezane break, ujedno i set-lopte te iskoristio treću pogodivši neobranjivu backhand paralelu.

Morao je Čilić prihvatiti činjenicu da će za pobjedu morati raditi i prekovremeno, no i dalje je bio potpuno bezopasan na Litavčevu početnom udarcu. Gledajući izmjene teniski laik dobio bi dojam da se radi o dva sasvim izjednačena tenisača, a ne da Litavac ima nulu viška kod svog ATP plasmana. Otprilike nakon dobrih sat i pol Čilić je kod 4:4 uspio uzdrmati Berankisa dok je ovaj bio na servisu, ali Litavac je u maniri prekaljenog igrača pogodio as pokraj nemoćnog Čilića. 13. igra dala je osvajača trećeg seta, a tamo se Berankisu skratila ruka. Najprije je spasio prvu Čilićevu set-loptu, a potom kod 6:6 relativno nezahtjevan forehand poslao daleko aut, što Čilić, jasno, nije propustio.

Ni to nije bila predaja prvog i jedinog Litavca među 100 najboljih tenisača svijeta. Igrao je hrabro, hrabrije nego Čilić, potezao kad je mogao i kad nije, a kraj pasivnog Čilića ta je strategija itekako prolazila u četvrtom setu. Odmah u prvom gemu hrvatski tenisač po drugi je put izgubio servis, ubrzo dobio i priliku izjednačiti snage, a mjesto toga Berankis je drugim obratom praktički riješio set u svoju korist.

Igračka kvaliteta više nije bila presudna, meč se pretvorio u psihološku igru, a ako je netko i pored toga bio u prednosti pred odlučujući set, to je bio Čilić čija su iskustva takvih mečeva daleko veća no Litavčeva. Dvije vezane lopte za break već u drugom gemu petog seta Čilić nije iskoristo, da bi se dva gema kasnije morao vaditi iz jednake pozicije. I ne samo tada, već i kod 5:5, kada bi povratak bio gotovo nemoguć. Berankis je stigao do nove dvije break-lopte u nizu, praktički meč-lopte, a Čilić je ostao staložen i precizan iako je publika svojim uzdasima na drugoj break prilici i drugom servisu oduzela Čiliću dio potrebnog mira i koncentracije.

Kada se iz toga izvukao Čilić, pritisak se preselio na Berankisovu stranu koji pod njim nije izdržao ili bolje rečeno pukao je. Nekoliko pogrešaka u nizu, što mu je bilo strano tijekom meča, koštale su ga kreiranja najvećeg iznenađenja muškog dijela turnira. Možda i najbolja slika ovog maratona bio je i posljednji poen. Berankis je napravio dvostruku pogrešku, a oko sokolovo pokazalo je milimetarski aut. Taman za toliko je bolji bio Marin Čilić.

Wimbledon, drugo kolo:
Marin Čilić (Hrvatska, 9) – Ričardas Berankis (Litva) 6:3, 4:6, 7:6 (6), 4:6, 7:5