Rafa skinuo krunu Federeru!

Treće uzastopno finale na Wimbledonu i šesto ukupno između ove dvojice pripalo je onome za koga se dosad koristio isključivo naziv kralj zemlje. Od danas to više neće biti tako, jer Rafael Nadal prvi je igrač nakon 28 godina i Borgovog veličanstvenog The Doublea koji je osvojio i Wimbledon i Roland Garros u istoj godini. U toj statističkoj kategoriji, nakon 1980. pisat će se 2008.

U prvi je set prvi igrač svijeta ušao samouvjereno, no Nadal ipak uspijeva uzeti jedan poen koji se kasnije pokazuje kao nagovještaj ranog breaka Španjolca. Već pri sljedećem servisu Švicarca Nadal iskorištava užasan postotak prvog servisa svog protivnika (samo 36%) i pravi početni korak k oduzimanju seta. Do kraja su najveća zanimljivost dvije break šanse Rogera Federera kod 5:4 i Rafinog servisa za prvi set. Rafa se odlično izvukao iz Rogerove prijetnje drugim servisom i stvorio si ugodnu prednost od 1:0 u setovima.

Federer je u drugi set krenuo baš onako kako je i zamislio; oduzeo je Nadalu servis već na početku i poveo 3:0. Ako je peterostruki pobjednik Wimbledona zamislio miran dovršetak seta i izjednačenje, gadno se prevario. Rafa se nikako nije slagao s Rogerovim "planom" te vraća svoj servis i u svom stilu dolazi do 4:4 gdje se stvari okreću u njegovu korist. Četiri uzastopna gema kruni i servisom za set, i uz ponešto poteškoća na 40:40 dolazi na 2:0 u setovima.

U trećem je setu bilo jako gusto sve do tie-breaka, ogroman broj poena sigurno će konkurirati za najviše u povijesti finalnih mečeva. Federer je spasio tri break lopte kod 3:3 i odveo tijek meča do 5:4, kada kiša pravi najveću stanku u meču, od otprilike sat vremena.

Iako je kišna pauza trebala bitno pomoći Švicarcu, Nadal se vratio u susret neočekivano jak, no trinaesta igra ipak ide u ruke prvog na svijetu. Četvrti set bez breaka, ali ponovno s mnoštvom poena u svakom gemu okončava se u trinaestoj igri. Ovo je, unatoč dramatičnosti dotadašnjeg tijeka susreta, sigurno najdramatičniji dio. Osvojio ga je hladnokrvni Federer nakon 10:8.

Jedan od najvećih finala svih finala kulminirao je u petom setu, no huk sa centralnog terena stišava se kada sivi oblaci ponovno okružuju stadion i prekidaju meč pri rezultatu 2:2 (40:40) na Federerovom servisu. Švicarac odlično nastavlja pritiskati i poslije pauze, bez problema ubacivši dva as-servisa da bi poveo s 3:2. Hladnokrvno je zabijao aseve kad je najviše bilo potrebno, a neuhvatljivi servisi izostaju tek na 7:7. Ono što je Rafael Nadal istrčao za tih pet sati isplatilo se tek kod četvrte meč lopte. 9:7, Rafa na podu, stadion u deliriju. Nije šesti, ali je prvi. Nevjerojatno sladak.

"Rekordi su stvoreni da se sruše" - izgovorio je i sam Borg, peterostruki osvajač ovog Grand Slama, no njegov rekord osvojenih trofeja ovdje još će neko vrijeme stajati tik uz onaj Rogera Federera.

A Rafael Nadal... Osim što je ostvario svoj san, postao je i drugi Španjolac u povijesti Wimbledona koji je uspio briljirati na travi. 1966. godine još je to napravio jedino Manolo Santana.

Ovogodišnje jagode i šlag pokupio je zasluženo i najbolji igrač u sezoni, a najboljem (ili jednom od najboljih) svih vremena, ostaje povijest za njim i ona koja će tek doći.

Wimbledon, finale: Rafael Nadal (Španjolska, 2) - Roger Federer (Švicarska, 1) 6:4, 6:4, 6:7(5), 6:7(8), 9:7.