Agassi je mogao samo čestitati

Korak po korak, fantastični Švicarac dostiže sve one velike igrače koje je idolizirao dok je počinjao s tenisom, kao i sve velike majstore koji su igrali još ranije. Federerovi turnirski nastupi, već po tradiciji, završavaju s bar jednim rekordom, a ni prethodna dva tjedna nisu iznimka - sinoćnjom pobjedom postao je tek trećim igračem u povijesti s uzastopnim naslovima u Wimbledonu i na US Openu u dvije godine zaredom. Posljednji kojem je to uspjelo bio je Donald Budge, davne 1937. i '38. godine.

Federer ima 23 uzastopna dobivena finala, skoro dvostruko više od Johna McEnroea i Björna Borga, koji su s 12 u nizu prvi pratitelji u moderno doba tenisa. Ima šest dobivenih Grand Slam finala u isto toliko pokušaja, prvi s takvim dosegom nakon Tonyja Traberta u 50-im godinama prošlog stoljeća. Ima 84 uzastopna tjedna na vrhu ATP ljestvice, 71 pobjedu i samo tri poraza u ovoj sezoni, uz dodatak da je u porazima od Marata Safina (Australian Open) i Richarda Gasqueta (Monte Carlo) propustio meč-loptu...

Foto: EPA

Kad se pogledaju brojke, suparniku ostaje samo naklon do poda. "On je definitivno najbolji igrač s kojim sam se ikad sreo", rekao je Agassi. A kad iskusni 35-godišnjak, koji se susretao s brojnim velikim suparnicima iz 80-ih, 90-ih i na početku novog tisućljeća, kaže ovakvo nešto, to sigurno vrijedi jako puno. "Nemaš puno opcija kad igraš protiv Rogera, moraš u svakom udarcu dati maksimum da bi imao šansu dobiti poen, a to je jednostavno predobro."

"Protiv toliko drugih igrača s kojima sam se susretao u karijeri postoji neka pukotina, prilika koju možeš iskoristiti, nešto na što se možeš koncentrirati", dodao je Agassi: "Roger, pak, ima potencijalni odgovor na svaki tvoj pokušaj i uglavnom je samo pitanje vremena kad će proraditi na maksimumu i natjerati te da promijeniš ono što si prvotno planirao. Igra tenis na poseban način, ne sjećam se da sam nešto takvo ikada vidio." Čak ni protiv Petea Samprasa, što dovoljno govori o Federeru.

Najbolji na svijetu, bez konkurencije. Ima, naravno, još prostora i vremena uzeti ono što nema, primjerice - bolju pripremu na zemlji i "napad" na Roland Garros, ali to što, kako se čini, još postoji prostora za napredak vjerojatno je i najviše zastrašujuće kod Federera. Tek mu je 24, i popravi li, recimo, konstantnost na bekhendu, postane li najbolji i na zemlji (a vrlo dobar već jest) - što će mu suparnici uopće moći?

Veliki Andre je rekao puno i nije štedio na pohvalama, a i velikom Rogeru je jasno da je danas najbolji na svijetu. "U ovoj generaciji sam najbolji, naravno da se tako osjećam", rekao je uz osmijeh: "No, nisam ni blizu najboljem ikad. Pogledajte samo što su neki prije mene postigli u karijeri i kakve sve rezultate imaju, ja sam još dosta mali u tom društvu."

Baš, 'mali'. Nekima će vjerojatno izgledati pretjerana, a možda i iritantna skromnost najboljeg na svijetu, ali nema razloga. To je, po svemu što je poznato, tipični i iskreni Federer, koji se nikad neće nadmetati bahatim izjavama i možda mu je i teško izustiti da je danas najbolji. Uvijek će pronaći dobru riječ za suparnike koje redovito pobjeđuje, a takvog šampiona nije teško respektirati i voljeti. Pa čak i da igra puno gore i da ga nije veliki užitak gledati na terenu.

Federera je, naravno, užitak gledati, ljubiteljima statistike je užitak pisati i brojiti rekorde koje ruši, pratiti hoće li jednog dana dostići i preskočiti Petea Samprasa, koji ima rekordnih 14 Grand Slam naslova... Neki će reći da Švicarac na terenu djeluje kao stroj ili robot, no ne znam postoji li stroj ili robot koji je u stanju biti toliko inovativan. Nedodirljivi Roger prije je umjetnik, majstor kakav se u poslu kojim se bavi ne susreće često.