Canas osvojio Umag

Tko zna kako bi ovaj meč završio da Guillermo Canas nije osjetio bol u leđima. Osjetio je - i završio je u njegovu korist, drugim uzastopnim naslovom (nakon prošlotjednog Stuttgarta) i 11. pobjedom u nizu. Završio je tjedan bez izgubljenog seta, uspio je istrčati i vratiti sve što je trebalo, a s druge strane mreže stizale su nagrade...

Canas je osjetio leđa sredinom prvog seta, u trenutku koji je, kako se tada činilo, mogao biti kraj prvog seta. Volandri je uz break u šestom gemu "pobjegao" do 5:2 i igrao je sjajno. Kao protiv Carlosa Moye, ili čak bolje nego protiv "kralja Umaga", izgledalo je da to Argentinac ne može okrenuti.

No, u sedmom gemu počeo se istezati, stiskati zube i primati za bolna leđa. Na izmjeni strana kod 5:2 pozvao je fizioterapeuta, dobio četverominutnu masažu, a nakon toga se sve okrenulo. Sjajni Volandri postao je očajni Volandri; Canas je trčao i vraćao, povremeno nešto i zabio, no glavni razlog preokreta bio je Talijan... Argentinac je igrao solidno do zaostatka od 5:2, igrao je dobro i nakon tih 5:2, a četvrti nositelj mu je obilno pomagao.

Promašaj na promašaj, poeni su rijetko stizali. Samo četiri u pet izgubljenih gemova nakon 5:2, nešto bolje u drugom setu, ali jako dugo bez osvojenog servis-gema. Canas je u prvom gemu drugog napravio break, Volandri je odmah uzvratio, ali Argentinac je potom još dvaput oduzeo servis i otišao do 5:1. Kraj, to se više nije dalo stići; Talijan nije mogao "preživjeti" pet uzastopnih izgubljenih servisa.

Volandri je sredinom drugog seta nakon duge stanke odigrao dva dobra gema i smanjio na 5:3, da bi Canas novim breakom dovršio posao sa 6:3. Najveći niz u karijeri, ukupno peti ATP naslov, dva uzastopna nije imao nikad ranije... U Stuttgartu je dobio auto, u Umagu je počašćen vatrometom, šampanjcem i Louisom Armstrongom, "What a Wonderful World". Za Argentinca u posljednja dva tjedna sigurno jest.

ATP Umag, 25.7.2004., finale: Canas (Argentina, 6) - Volandri (Italija, 4) 7:5, 6:3.