Goran: "Prvih dana ću vjerojatno skrivati rekete"

Prvo pitanje odnosilo se na osjećaje nakon posljednjeg poena.
"Bilo je neobično - znao sam da je zadnji meč i poen, ali sam se osjećao kao da sam dobio. Prošao sam dva kola, ispao protiv wimbledonskog pobjednika i velikog igrača koji je odigrao sjajno; sve je bilo savršeno - vrijeme, teren, navijači, baš sam uživao... Dio mene je sretan, jer neću više morati trenirati i slušati vaša pitanja, a dio tužan, jer sam došao na kraj puta. No, zbilja sam uživao u svakom trenutku u 15 godina karijere."

Kako je bilo ući u svaki meč s misli da bi mogao biti posljednji?
"Znao sam da će se kad-tad dogoditi, no želio sam na središnji teren, želio sam sebi pokazati da još mogu pobjeđivati. Pokazao sam, dobio sam dva. Danas nisam imao sreće što sam naletio na čovjeka koji je jednostavno igrao predobro, ali vrijedilo je probati još jednom. Prošao sam dvije godine terapije i muke samo da se vratim i oprostim u Wimbledonu, nisam mogao tražiti bolji kraj - najbolje mjesto i najbolji teren."

Na kraju meča imao je kraći razgovor s Hewittom: "Rekao sam mu da me dobro isprašio, branio se... Dodao je da mu je bila čast igrati protiv mene, a kad sam takvo nešto čuo od Lleytona Hewitta mogu biti dodatno ponosan."

"Ponosan sam na sve što sam postigao u karijeri. Igrao sam sa svim generacijama - onom starijom, McEnroeom i Connorsom, pa s Peteom i Andreom, a sada i s ovim mlađima... Kad sam već izgubio, sjajno je što se dogodilo protiv wimbledonskog pobjednika i čovjeka koji može dobiti bilo koga kad ovako igra."

Onda je krenula priča o onom drugom dijelu Gorana, koji će nedostajati podjednako kao i njegova igra. Razgovor s gledateljima, sa samim sobom, show na novinarskim konferencijama... Bilo je toga i danas, u završnici je dobio posebne poticaje iz tribina.
"Da, čuo sam da cure viču da me vole i odmah sam dobio nekoliko poena. Izgubio sam dva u nizu kad su prestale vikati, a kasnije sam čuo i muški glas s istom porukom..."

Rečenica-dvije o prvim danima nakon tenisa i privikavanje na novi život?
"Sutra idem kući i ne znam što ću raditi u ovih nekoliko dana. Možda će mi kasnije doći da igram Davis Cup protiv Belgije, za oproštaj kod kuće, no to će se dogoditi tek ako povedemo s 3-0 ili 3-1. Ako će meč biti do kraja otvoren, ostat ću samo navijač."

"Možda kasnije postanem izbornik Davis Cup reprezentacije, igrat ću ekshibicije, Senior Tour, ali sada se želim samo opustiti. Nema više terapije, vježbi, tableta protiv bolova, ničega... Želim se odmoriti i razmisliti o proteklih 15 godina, o svemu što me učinilo ponosnim u karijeri."

Goranov odlazak ostavio je i veliku rupu za novinare - teško će biti naći zamjenu.
"Morate čekati novog, doći će jednog dana. Generacije se mijenjaju, a svaka generacija ima svog Gorana, ja sam bio Goran u ovoj. Safin je blizu, iako ga ponekad ne razumijem. Znate, Rus je."

Možda Mario Ančić?
"Mario će biti sjajan igrač, no ne znam koliko će vam zanimljivih stvari ispričati na konferencijama. Zna biti zabavan, ali još je dosta mlad, naučit će i bolje."

Foto: Dražen Patarčić

"Ni ja sam ponekad nisam bio svjestan što sam rekao. Uvijek sam izgovorio ono što mi je palo na pamet, a to ponekad ne ispadne najbolje. Ali, nije me briga, takav sam, iako su me neke stvari koje sam rekao znale koštati. No, ostao sam isti, čak i nakon što sam osvojio Wimbledon, a vjerojatno ću i s 50 biti isti."

"Najvažnija stvar za idućeg Gorana? Trebat će govoriti bolje od mene, iako ne znam koliko je to moguće. Morat će se dobro potruditi. Ne, ne mora psovati na terenu, to je ipak bio samo dio mene, ako sam bio premiran na terenu nešto je nedostajalo."

"Znate, kod nas se obično tako govori, dođe kao svakodnevni pozdrav... Izleti i meni ponekad. Hrvatski je takav jezik, mogao bih napisati knjigu s psovkama. Recimo, jednom sam na Australian Openu kažnjen s 9.000 $ nakon što su odslušali vrpcu i preveli, jednostavno nisu mogli vjerovati da netko tako psuje. Nakon toga sam znao da sam uspio, to je kao poezija."

U Wimbledon će se vratiti i u sljedećim godinama, kao član kluba.
"Definitivno, doći ću, možda na turnir igrača iznad 35., navijat ću za naše, svratiti na čaj u klub... Ove godine nisam stigao na čaj, ali idući put dolazim samo zbog toga, u kravati i odijelu."

Što će najviše nedostajati?
"Sve. Ljudi protiv kojih sam igrao svih ovih godina, as kod 15:40 i 30:40, razgovor sa sucem, bilo dobro ili loše... Dao sam sve u životu za ovaj sport, još uvijek nisam shvatio da je karijeri kraj; znam i ne znam da je gotovo. Vjerojatno ću se sjetiti za koji dan, kad mi dođe misao da krenem na trening. Morat ću sam sebi reći: 'Nema više treninga', morat ću sakriti rekete da ne krenem na teren."

"Ipak, ne odlazim do kraja. Još ću se vidjeti s ljudima protiv kojih sam igrao, svratiti na poneki turnir u statusu gledatelja, da vidim što se zbiva."

Došlo je i pitanje o jučerašnjem spornom poenu u meču Williams i Šprem: "Ne sjećam se da su meni ikad poklonili poen, uglavnom su mi uzimali... Što bih napravio da mi daju poen? Ne znam, ne bih uzeo, vjerojatno bih dao nekom na tribinama."

Tenis u vremenu kad je počinjao i danas kad odlazi, bolji ili lošiji?
"Teško je reći. Promijenio se, igrači su fizički jači nego nekad i jače udaraju lopticu... Danas moraš biti konstantno spreman i igrati iz tjedna u tjedan, ako propustiš dva ili tri tjedna već se teško vraćati."

"Tehnički gledano, mislim da je lošije nego nekad. Primjerice, od 128 igrača u Wimbledonu samo sedmorica ili osmorica igraju servis i volej, većina ostane na crti... No, još uvijek uživam gledati tenis, puno je dobrih mečeva i igrača. Velika je razlika u odnosu na vrijeme Borga i Connorsa, koje sam gledao neki dan, igra je postala brža i snažnija."

Foto: Davor Sajko

Najteži suparnik?
"Vjerojatno Pete, jer protiv njega nisi dobio puno prilika. Možda jedna, dvije po meču, a ako ih ne iskoristiš - gotov si. Andre je isto bio vrlo težak, pa Boris Becker, koji je imao nevjerojatan servis... Mislim da je Federer najveći talent od svih protiv kojih sam igrao. Ne znam hoće li osvojiti toliko puno kao Pete, ali je definitivno najveći talent."

"Neke stvari radi bolje od Samprasa. Izgleda kao mađioničar, dok je Pete bio više razarač, veliki server... Malo ljudi pričalo je o Samprasovom servisu, uglavnom su govorili o mom, no protiv njega često nisi mogao dotaknuti servis. A ako bi i vratio, uništio bi te forhend-winnerom. Kod Federera sve izgleda tako lako, kao da je tenis jednostavna igra, a nije."

Ove godine, za razliku od 2001., nije gledao Teletubbiese. Netko se sjetio i toga, jedan od brojnih Goranovih rituala za vrijeme trajanja turnira...
"Ne, ali i Teletubbiesi će mi nedostajati. Ovog puta sam se prebacio na nogomet, gledao sam utakmice... Nedostajat će mi sve, i čekanje da kiša prestane."

Goran kao inspiracija za sve kod kuće? Šprem je nakon pobjede nad Venus izjavila da joj je Goran bio uzor...
"Drago mi je da su neke stvari počele sa mnom i da je sada sve više naših. Imamo još dvojicu u trećem kolu, a mogu i dalje, Ančić i Šprem bi mogli biti velike buduće zvijezde... Sretan sam ako sam pridonio samo 1 % i barem toliko im pomogao."

"Odlično je vidjeti sve više Hrvata, jer sam dosta godina na Touru bio sam, razgovarao sam na hrvatskom sam sa sobom. Sad ih je pet ili šest, bit će im lakše. Sve više mladih tek je na početku, tenis je doma sve popularniji."

Ostvario je puno, ali nikad nije bio broj jedan na svijetu. Nedostaje li?
"To je možda jedina stvar za kojom žalim iz karijere, ali biti broj dva iza Petea Samprasa je isto velika čast, jer je on najveći u povijesti tenisa. One godine kad sam bio drugi na svijetu on je osvojio tri Grand Slam turnira, pa nikako nisam mogao na vrh. Jedina mogućnost bila je da ga upucam, ali to nisam smio, pa..."

Razgovor je završio pljeskom, sa željom da se najavljeni novi Goran što prije pojavi... Ako je moguće, a nije baš osobito vjerojatno.