Nalbandian: "Domaći su favorizirani"

Dvije dvojbene odluke u tie-breaku prvog seta, kod 5:5 i Argentinčeve set-lopte pri 8:7, bile su glavni razlog velikog Nalbandianovog nezadovoljstva koje se nije smirilo ni nakon meča. Za vrijeme i poslije izgubljenog tie-breaka nije štedio glavnog suca Enrica Molinu, a razgovarao je i sa supervizorom Markom Darbyjem, uz samo jednu misao: 'Kradu me, poduzmite nešto.'

Povod za bijes nalazio se na tribinama. Zove se Jim McIngvale, vlasnik je i promotor turnira - i jedan od najvećih navijača za vrijeme nastupa Andyja Roddicka i Andrea Agassija. "Svi misle isto", izjavio je Nalbandian, "ponašanje tog čovjeka pokazuje nedostatak respekta prema igračima." Onaj tko je vidio McIngvalea tijekom mečeva Amerikanaca, teško se može ne složiti s Nalbandianom...

Lijepo je imati emocije i navijati, ali - recimo - ne pamtim da je Slavko Rasberger ikad skakao i vikao tijekom nastupa Carlosa Moye, iako je normalno da želi pobjedu "kralja Umaga". Iako je normalno shvatiti da i McIngvale želi isto Amerikancima - ako ni zbog čega drugog, onda zbog uloženih 27 milijuna američkih dolara za dovođenje Masters Cupa u Houston, koje možda i neće moći pretvoriti u profit, ili barem djelomično "pokriti", ako odaziv gledatelja bude slab...

A za to su potrebni domaći tenisači. Činilo bi se, da nije riječ o završnici sezone, "sudaru" osam najboljih na svijetu - i da, recimo, prošle godine u Šangaju, ranije i u Lisabonu, pa u Njemačkoj (kad i nije bilo domaćih), posjećenost nije bila dobra. Možda se sve može objasniti prisjećanjem na misao Andyja Roddicka nakon što je u polufinalu US Opena jedva prošao upravo Nalbandiana: 'Ovdje se baš i ne zna, ali čovjek je jako dobar i opasan...' Nedostatak respekta, zanimanja, poznavanja očito postoji, ne treba ga zanemariti. Amerikanci su, naravno, dobri - ali nisu jedini...