Kakva sportska nepravda...

Jug je zaustavljen. Na korak. Koračić do. Svijet je ovaj put bio jači od Dubrovčana, legija stranaca obranila je naslov prvaka Europe, taman kada je povijest pisala svoju najljepšu bajku. A imali su besmrtnost u ruci. Na dlanu. Nema veze. Oprošteno im je. Uz ovakav pristup, borbu, hrabrost, sramota bi bilo ne pokloniti im se.

Talijani su prvi prodrmali mrežu. Precizan je s igračem više bio centar Deserti, no odmah potom Andro Bušlje uzvraća za 1:1. Najskuplja momčad planete ponovno dolazi do prednosti zahvaljujući raspoloženom Mađaru Kasasu, ali i Jugaši su uporni i tvrdoglavi, pa Joković vraća sve na nulu. Vrlo dobru igru Juga potom je finim lobom za prvo vodstvo (3:2) na utakmici okrunio Mile Smodlaka, ali prvih osam minuta ipak je završeno bez pobjednika, budući da je Kasas s igračem više još jednom bio precizan.

Druga dionica susreta ujedno je bila i najslabiji period obiju momčadi. Dosta nervoze i dekoncentracije rezultiralo je jednim jedinim pogotkom kojeg je sa dva metra postigao Calcaterra s igračem više. Nakon poluvremena, Talijani su po prvi put došli do dva razlike (3:5) zahvaljujući Udovičiću koji se u gužvi dokopao lopte i zakucao loptu u mrežu. Dobro čuvani Miho Bošković svoj je prvi pogodak postigao iz peterca za minus jedan, no sreća ponovno mazi Pro Recco i Calcaterra hvata obranjenu lotpu Vićana i bez problema je sprema u prazan kut.

Talijanska je momčad ubrzo otišla na opasnih tri razlike (4:7), da bi potom Bošković svojim drugim pogotkom zadržao dubrovačke šanse u osvajanje titule. Ipak, Jugaši su u tom periodu zbog tri isključenja ostali bez dva ponajbolja igrača, Boškovića i Markovića i malo je bilo onih koji su se usudili nadati. Ubrzo je Udovičić pogodio za 5:8, no u posljednjih se osam minuta ipak ušlo s minus dva zahvaljujući golu Pecotića s igračem više.

U posljednjoj četvrtini jugaško srce povuklo je Dubrovčane tamo gdje ni snaga ne pomaže i Smodlaka na asistenciju Jokovića ubrzo smanjuje na 7:8 i vraća strah u talijanske kosti. Dubrovčani ubrzo ostaju i bez najboljeg braniča, Bušlje, što koristi Kasas za novih plus dva. Jug, sada već na rubu poraza, spašava Slovak Hrosik, pomalo hazarderskim ali i fenomenalnim dalekometnim udarcem u same rašlje za 8:9 i kakvu takvu nadu u čudo. No, kada su Vujasinović i Madaras zakucali Jug na minus tri (8:11), svima je postalo jasno. Svima osim Jugu.

Dubrovčani su navalili. Onako, srcem, ne razumom. I vratili se iz mrtvih. Bez tri najjača igrača, glavnih šutera, morali su povući ostali. I to kako su povukli. Pro Recco je već slavio titulu kada im je Ivan Sukno pogodio za 9:11, a probudio se i Joković koji s krila minutu i pol prije kraja dovodi Jug na korak do produžetaka. Talijani nisu ni igrali, samo su čekali da istekne vrijeme i to im se osvetilo pet sekundi prije kraja, kada Hrosik poteže i pogađa za nevjerojatnih 11:11.

Uslijedili su produžeci iz kojih ćemo pamtiti sjajno skidanje zicera Tempestija te ples lopte po crti na Vićanovoj strani, da bi pravi urnebes nastao nakon što je golobradi Sandro Sukno hladnokrvno zakucao peterac za 12:11 i tako zaledio komletni Pro Recco. Ipak, u drugom produžetku bajka je uništena, podrapana na dva dijela. Calcaterra je pomalo teatralno zapjenio vodu pred Vićanom, suci su im dodijelili igrača više, a potom baš Calcaterra pogađa za 12:12 i vraća izgubljene i preplašene Talijane u život. Da stvar bude gora, pet sekundi prije kraja Madaras iz daljine pogađa sami kut i tako donosi Pro Reccu drugu uzastopnu titulu. Pa da. Reći ćemo. Nezasluženo. Jug je danas pokazao kako se igra i živi vaterpolo. Svaka čast.

Euroliga, Final Four, finale, 10.5.08.:
Pro Recco - Jug 13:12 produžeci

Uskoro opširnije...