Zimski sportovi

Ammannova dominacija u svakom pogledu

Sezona skijaških skokova je iza nas. Obilježila ju je potpuna dominacija Simona Ammanna, kojemu su pripala gotovo sva odličja. Sve osim Novogodišnje turneje. Jedini trofej koji je izmakao Švicarcu sada krasi vitrinu nekog ormara Andreasa Koflera. Osim Ammanna, sezonu su obilježila i nova pravila...

Protekla sezona za skijaše skakače, kao i za sve natjecatelje ostalih zimskih sportova, nije bila još samo jedna u nizu. 2010. godina bila je Olimpijska godina, i kao takvoj, skakači su joj pristupili sa dozom rezerviranosti kad su ostala natjecanja koja se ne događaju u Vancouveru u pitanju. Drugim riječima, svi su tempirali, ili barem pokušali tempirati formu za nadolazeće Igre kako bi došli do što boljeg rezultata. Osim toga, na zaletište Svjetskog kupa vratilo se i jedno veliko ime ovog sporta. Riječ je o Janneu Ahonenu, koji se godinu prije oprostio od skokova.

Nova pravila

Sezona 2009/10. donijela je primjenjivanje novih pravila. Glavešine na čelu s Walterom Hoferom i Miranom Tepešom odlučili su stati na kraju vremenskim uvjetima, te uvesti nova pravila po kojima će se skakačima dodavati odnosno oduzimati bodovi ovisno o vjetru i zaletištu s kojega skaču. Premda se pravilo, nakon ljetnog Grand Prixa, počelo koristiti tek na letovima u Oberstdorfu, i isprobavalo se do kraja sezone uključujući i Planicu, još uvijek nije u potpunosti usvojeno. Konačna potvrda istog trebala bi doći uskoro, a pravilo nakon samog donošenja ima vojsku svojih protivnika i simpatizera. Ostaje za pričekati čija će struja prevladati.

Prvi lov na trofeje dogodio se već u prosincu, kada su skakači u Njemačkoj krenuli u borbu za pobjednika prestižne novogodišnje turneje. Uz puno sreće i nešto znanja, 58. Turneja pripala je Andreasu Kofleru, pobjedniku Oberstdorfa. To je Austrijancu ujedno i prvi veliki trofej u karijeri. Ahonen je bio vrlo blizu šeste Turneje, dok je Simon Ammann završio tek na petom mjestu.

I dok se činilo kako je ponavljanje Salt Lake Cityja nemoguća misija za Švicarca, od milja zvani Harri Potter sve je demantirao, te vrlo uvjerljivo uzeo nova dva zlata ispred vremešnog Poljaka Adama Malysza, te, kako se isprva činilo, najvećeg konkurenta Gregora Schlierenzauera.

Švicarcu nitko nije mogao stati na kraj, a nakon Olimpijskih igara do kraja je sezone nizao pobjedu za pobjedom. Tako je s četiri trijumfa osvojio Nordijsku turneju, inačicu Novogodišnje turneje, a po prvi se put okitio i naslovom Svjetskog prvaka u letovima na najvećoj letaonici na svijetu, slovenskoj Planici.

Greškama unatoč

Planica je ove godine, nakon šest godina apstinencije ugostila najbolje svjetske letače. O titulama se već sve zna, no mi ćemo se u ovom tekstu osvrnuti na samu organizaciju. Svi koji volimo i pohodimo posljednje natjecanje sezone znamo koliko ljudi redovito dolazi na natjecanja Pod Poncami, a organizatori nikako da nešto nauče iz svojih pogrešaka. Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo, posebno s dugim skokovima u subotu, bilo je jedno od najboljih natjecanja uopće. Nažalost, jednosatno čekanje novinara, ali i ostalih ljudi privilegiranih akreditacijom, samo da se dođe do skakaonice ipak je nešto previše. Običan puk s kartama, uključujući i zagrebački autobus koji je na vrijeme krenuo iz glavnog grada Lijepe naše, zaslugom slovenske policije i zatvorenih cesta na natjecanje je došao kad je za to već bilo prekasno. Za razliku od Austrijanaca, kojima novinari trebaju plaćati internet, kako bi odradili svoj dio posla, Slovenci su svoj dio odradili besprijekorno, no malo su se preračunali kada je riječ o mjestima u press centru kojih nije bilo dovoljno, a i ono što je bilo, bilo je uglavnom rezervirano za veće medije, što je nas male tjeralo natrag u Kranjsku Goru i ponovno čekanje autobusa. Ipak, unatoč svemu tomu ovogodišnja Planica još jednom dobiva odličnu ocjenu, što je ujedno i poziv svima da sljedeće godine budu među tisućama ljudi koji pohode ovo natjecanje. Ako ih televizijski prenosi satelitskih programa nisu uvjerili zašto, gledanje uživo zasigurno hoće.

Između tih trofeja, natjecanje prije kraja, Ammann je s devet pobjeda u sezoni osigurao i veliki kristalni globus pobjednika Svjetskog kupa. Nije mala stvar kako su pobjede dolazile i na početku i na kraju sezone, čime je Švicarac potvrdio kako dobru formu može držati tijekom cijele godine.

Jedina stavka u sezoni na koju Švicarac i nije previše mogao utjecati su momčadska natjecanja. Uz ove godine rezerviranog Andreasa Kuettela Ammann nije mogao sam nositi svoju momčad. S druge strane, Austrijanci su brojčano nadvisili sve ostale reprezentacije, te su očekivano uzeli zlato i u Vancouveru, i na Svjetskom prvenstvu u letovima.

Nakon Planice skakači kreću na kratki predah, kako bi što odmorniji krenuli u novu sezonu. U međuvremenu stožeri ne miruju, pa nakon što je lošu sezonu poslom platio ruski trener Wolfgang Steiert, a uskoro je za njim otišao i pomoćnik mu Bernie Schoedler, najnovija vijest je ostavka finskog trenera Jannea Väätäinena. Vrlo brzo zamijenjen je sunarodnjakom Pekkom Niemelom.

Premda je sezona protekla u dominaciji uglavnom jednog čovjeka, ne može se reći da je bila predvidljiva i nezanimljiva. Istina da su Ammann i Schlierenzauer uglavnom vodili svoju bitku, no povratak Ahonena i odlični rezultati Malysza pozitivno su utjecali na razvoj sezone.