Oprostio se Adam Malysz

Na oproštajnoj zabavi Adama Malysza okupila se krema svjetskog skakanja. Od novopečenog pobjednika svjetskog kupa Thomasa Morgensterna, preko olimpijskog pobjednika Simona Ammanna, Mattija Hautamaekija, Bjoerna Einara Romoerena, pa do Rusa, Ukrajinaca i kolega iz poljske reprezentacije.

Samo natjecanje zamišljeno je tako da se metodom kola, koje je postavljeno kao nekadašnje, svima nam poznato kolo sreće, odabere dužina na koju bi određeni skakač trebao doskočiti, a pobjednik je onaj koji u dvije serije to i uspije, odnosno onaj koji zadanom cilju bude najbliži. Tako su neki skakači morali doskočiti na 120 metara, dok su se neki morali potruditi i doći do 134. Skakači su imali pravo sami birati s kojeg će zaletišta skakati.

I sve je to bilo lijepo u teoriji, i sve je bilo odlično organizirano, a skakaonica je do posljednjeg mjesta bila ispunjena razdraganim navijačima koji su po posljedni put htjeli pozdraviti idola nacije koji im je donio toliko veselja. Ali nažalost, vrijeme u Zakopanama bilo je daleko od onog koje je pratilo većinu nas u Lijepoj našoj posljednjih nekoliko dana. Padao je gust snijeg koji je zatrpavao zaletište u toj mjeri da ga nije moglo ni pošteno očistiti, a bilo je i nešto vjetra.

Premda je natjecanje trebalo početi u 16 sati, prva jednosatna odgoda stigla je vrlo brzo. S obzirom da se vrijeme nije promijenilo ni do 17, skakači su se spustili niz padinu i pozdravili prepun stadion, nakon čega su se pridružili bendu na bini, gdje su Malyszu, na, za njega posebno izrađenom pijedestalu koji podsjeća na zaletište, poljski predsjednik, te Andreas Goldberger u ime skakača uručili prigodne nagrade.

Prava je šteta što je na ovakav način završila jedna velika karijera, no, kao što je to u skokovima oduvijek bilo, na vremenske se neprilike ne može utjecati. Ni kompenzacijama, ni smanjenjima zaletišta, ni raznim izmišljotinama. Ono što priroda stvori, čovjek ne može promijeniti.