Blog: Priča o Zamboniju

Zamboni je eponim, što će reći da je nastao poopćivanjem vlastitog imena, kao što su recimo bojkot, asfalt, digitron ili žilet. U slučaju zambonija, čast da danas po njemu zovemo praktički sve "strojeve za obnavljanje leda" zaslužio je Frank, ili po naški Franjo, Zamboni.

Gospon Zamboni, koji je zanimljivo rođen na isti datum kao i ja (samo 82 godine ranije), od malih se nogu bavio mehanikom, kasnije i ledom, pa ne čudi što je upravo on smislio napravu bez koje je danas nezamisliva jedna hokejska utakmica. Kada je otvorio svoje veliko klizalište, Franji se nije dalo trošiti sate na obnavljanje leda, pa je kreirao vozilo/stroj koje je uskoro postalo opće prihvaćeno rješenje, prvo u SAD-u, kasnije i u ostatku svijeta.

Zamboni je i danas vodeća svjetska tvrtka za proizvodnju... zambonija (zaista ne znam drugu riječ), iako su u proizvodnju "ice resurfacera" krenule i druge firme. No, ako po ledu i ide recimo Olympijin "ice resufacer", svi ga zovu zamboni, što je najveća Franjina pobjeda.

Da se vratim na Grissoma, on je jednom prigodom rekao: "Ljudi vole zuriti u tri stvari - riječni brzac, vatru u kaminu i zamboni na ledu". Ovo posljednje mogu potvrditi iz prve ruke, iako nemam pojma zašto...

02.05.2009 0:30: Švicarci uvezli maskotu

Najzabavniji lik SP-a u hokeju svakako je maskota Cooly. Da se od animacije može napraviti unosan business pokazuje primjer kanadske tvrtke koja se krije iza Coolyja...

Simpatična kravica nadimka Cooly glavni je zabavljač u Areni Kloten i PostFinance Areni u Bernu. Dok je na većini natjecanja službenoj maskoti zadatak tek trčati uokolo i pokušati dizati atmosferu, momci koji stoje iza Coolyja (po dva u Zürich-Klotenu i Bernu) rade puno profesionalniji, kvalitetniji i zaista duhovit posao.

Cooly radi i ono što uobičajeno maskote rade - trči po tribinama i daje 'pet' navijačima, no njegove metode zabavljanja ipak su puno šire. Tako ga možete vidjeti, na primjer, kako pleše s više-manje zgodnim plesačicama (znam da bi radije vidjeli te slike nego maskotu debeljuškaste krave, ali morat ćete pričekati da se Davoru poklope svjetla, kut snimanja, njihova koreografija i vjerojatno puni mjesec), koje potom pokušava nagovoriti da čine isto što i on - cure ga prate kroz plesne poteze, "miješanje guzom", ali ipak odustanu kad Cooly podigne majicu. Šteta. Za neke od njih. Za one druge, sva sreća.

Cooly je i D.J. kada zatreba, uvijek spreman na slikanje, ali još više na zafrkavanje. Jednog je fotografa, primjerice, prilično preplašio zaletivši se i nabivši svom snagom u ogradu odmah do njega. Starta se ne bi posramio ni Dany Heatley.

Teško je povjerovati u zaista zabavnu maskotu, ali eto, Cooly to je. Dokazuje to atmosfera u dvoranama, koja je donekle i zahvaljujući njemu, sjajna.

Zanimljivo, u Coolyju se ne krije neki Švicarac (možda i nije iznenađenje, s obzirom da je Cooly zabavan), već - Kanađani. Organizator je, naime, angažirao kanadsku tvrtku koja se bavi upravo takvim stvarima, a moram reći - bio je to dobro uložen novac.

1.5.2009 0:30 Bernu organizacija, Zürichu atmosfera

Konačno sunčan dan bio je povod da po prvi puta na ovom SP-u posjetimo i drugi grad domaćin, Bern, u kojem će se odigrati i sama završnica natjecanja...

Iskreno, drugi povod bio je dvoboj Rusije i SAD-a, repriza legendarnog Miracle on ice. Ne moram ni reći da je meni popriličan miracle bio kada su umjesto Amerikanaca na led izašli - Šveđani. Zar su Ameri promijenili dres?

Pokazalo se da nisu, bili su to zaista Šveđani. Recimo samo da sam nešto krivo izračunao, da ne ulazimo u višu matematiku poput one da je 4+2 > 6+1. Barem u mojoj glavi.

Bilo kako bilo, upoznali smo Bern - prekrasan grad(ić), upravno središte Švicarske koje leži na zelenoj rijeci Aare i može se pohvaliti najboljom posjetom na hokejskim utakmicama u Europi. Gradu zaista same pohvale, Švicarci su fantastično sačuvali srednjovjekovni "štih" grada.

Dva grada domaćina se, zanimljivo, uvelike razlikuju po organizaciji - u Bernu je sve na 'svjetskom' nivou, u Zürich-Klotenu (gradić blizu samog Züricha) daleko od toga.

PostFinance Arena u Bernu moderno je obnovljena dvorana, ispred nje nalaze se i šatori za navijače, službeni dućani, a i po media centru znate da je u tijeku veliko natjecanje. Sve zajedno sličilo je na blještavilo prošlogodišnjeg Eura, iako jasno na puno nižoj razini po broju navijača.

U Klotenu vas, pak, čeka relativno mala i izgledom stara dvorana (drvom obložene tribine), usred šume, i sve zajedno na puno manjoj 'skali' nego u Bernu.

Međutim, zanimljivo je primijetiti da je atmosfera puno bolja u - Klotenu. Djelomično zbog zemalja koje tamo igraju i profila navijača (Finci, Slovaci, Mađari, Česi, Kanađani) u odnosu na one u Bernu (Šveđani, Amerikanci, Rusi, Latvijci), djelomično zbog bolje akustičnosti dvorane, djelomično možda i zbog jačih utakmica. Koji god razlog bio, u Klotenu je, barem zasada, puno veselije i raspjevanije.

Što se hokeja tiče, još samo Amere nisam vidio od "velikih", a iskreno, Kanađani izgledaju tri puta bolje od svih ostalih. Mada "službeno" mislim da u jednoj tekmi možda netko i ima šanse, realno će se tom nekome morati puno (previše) toga posložiti...

29.4.2009 18:38 Super talentirani Hrvati

Da smo talentirani za momčadski sport, to već znate. No da smo toliko talentirani za hokej, to vjerojatno niste znali. Naime, uzimajući u obzir neke brojke, sasvim solidni rezultati hrvatske reprezentacije svjetsko su čudo...

Toliko smo već puta pričali, pisali i čitali o problemima hrvatske sportske infrastrukture, u svakom sportu i na svakom nivou - od nedostatka ozbiljnog nogometnog stadiona preko rukometnog doma pa do broja plivališta, atletskih borilišta, školskih dvorana itd.

Po tom pitanju posebno ogorčeni mogu biti oni koji se bave sportom u kojem im trebaju klizaljke. Pazite ovo: u IIHF-ovom istraživanju iz 2008. godine, manje natkrivenih klizališta od Hrvatske (2) imaju samo Andora, Bosna i Hercegovina, Hong Kong, Izrael, Lihtenštajn, Mongolija i Portugal. Za usporedbu, Kanađani ih imaju 2451, Česi 155, Finci 220, Japanci 127, Latvijci 19, Nizozemci 22, Slovenci 8. Ujedinjeni Arapski Emirati - to je, znate, tamo gdje je uglavnom dosta vruće, TRI.

Hrvatska reprezentacija je prije ovogodišnjih natjecanja bila 26. na IIHF-ovoj renking listi. Možda ne zvuči sjajno, ali imam još brojki - prva hokejska nacija svijeta, Kanada, ima dvostruko više ženskih sutkinja nego mi seniora, juniora i djevojki zajedno. Ili ako želite ovako, Kanada ima 101 (!) puta više otvorenih klizališta nego mi seniorskih igrača!

Zaboravimo na trenutak Kanadu, gdje se 2 posto stanovništva registrirano bavi ovim sportom. Iza nas su zemlje poput UK, Rumunjske, Koreje, Kine, Bugarske, Belgije, Španjolske, Islanda, Turske, koje imaju (puno) bolje uvjete i više igrača. Posebno je impresivno da se skoro pa ravnopravno borimo sa zemljama poput Slovenije, gdje su uvjeti za hokej na neusporedivo višoj razini. Možemo se samo pitati gdje bi naša reprezentacija bila da postoji više od "1 i pol kluba" i dva zatvorena klizališta. Možda bi onda na jednom ovakvom svjetskom prvenstvu jednom gledali i Hrvatsku...

Ovaj je blog malo zalutao u sferu ozbiljnijeg komentara, ali ni ne usudim se ležernije razmišljati zbog nevjerojatno agresivnog i žestokog Danca koji pored mene promatra ogled svojih i Norvežana. Srećom, Danci za sada vode, što mog frenda nije spriječilo da do sada potrga zapisnike, baca mobitel po stolu, urliče na sve oko sebe. Po konstituciji, rekao bih, bivši igrač, i to vjerojatno bek. Nadam se da ne zna čitati hrvatski.

28.4.2009 14:30 Hrvatska do Ljubljane

Kako u našem švicarskom vlaku (još) nije eksplodirao nikakav spremnik sa svinjskom gripom (mama, ne moraš zvati), slobodni smo s vama podi Lani Euro, ove godine SP u hokeju - čini se da smo Davor i ja osuđeni na Švicarsku. Ili ona na nas. Možda neobično zvuči, ali ovom sam se natjecanju veselio više nego nogometnom EP-u; osim što nisam ni sanjao da ću uživo gledati "svoje" Kanađane na jednom SP-u, "radne obveze" značajno su manje stresne nego na Euru. Ako pod stresom ne smatrate pritisak spašavanja svijeta na Playstationu.

Realno, uglavnom vas nije briga hoće li izvještaj susreta Norveške i Danske biti online minutu nakon završetka, niti što je rekao mađarski trener (Mislite da ne znam kako se zove? Ne znam. Ali evo saznao sam - Pat Cortina). Niti kako je igrao centar treće napadačke linije Latvije. Tako da na ovom natjecanju zapravo stignem i vidjeti nešto od samih utakmica.

Švicarci su domaćini SP-a rekordni 10. puta (malo iznenađujuće s obzirom da nisu tradicionalna velesila). Devet puta domaćin je bio Švedska, osam Čehoslovačka (još jednom Češka), sedam Austrija i tako dalje. Pitate se kako to znam? Iz odlične knjižice "Official Media Guide" koju smo dobili, zajedno s malom značkicom i privjerskom. Recesija udarila i na poklone za novinare.

Pitanje je jedino da li je toj knjižici za vjerovati. Ne poznajem povijest hokeja tako dobro, ali sam prilično siguran da Ljubljana nije u Hrvatskoj, kao što unutra piše - tu je naime 1966. održano jedno SP. Osim ako u međuvremenu nismo postigli neki novi dogovor sa susjedima glede granica. Istina, ni Slovenci se ne trebaju žaliti jer je na istoj stranici njima pripala - Bratislava. Slovaci su možda dobili Piranski zaljev.

Da sad ne duljim s prvim blogom - ako vas zanima kako je u Švicarskoj, kako je ovo SP organizirano u usporedbi s Eurom i našim rukometnim SP-om, koje su najzgodnije navijačice (i navijači), gdje je hrvatski hokej u cijeloj priči, koliko zuba nedostaje Kanađanima, i ako uz sve to želite fotografijom ovjekovječene zanimljive trenutke (poput ovoga gore desno gdje Finci zalijevaju švicarsko drveće), čitajte nas i dalje. A ako nas nema, onda smo ili naletjeli na krivi vlak ili su čudovišni mutanti opet izašli iz mraka u "Fall of Man"...