"Nedostaje mi samo olimpijsko zlato"

Lindsey nas je dočekala danas u ugodnom okruženju nekih sat i pol prije početka službenog izvlačenja brojeva na glavnom gradskom trgu i od početka do kraja našeg mini-razgovora na licu čvrsto držala široki osmijeh. Simpatična i nasmijana prokomentirala je u nekoliko rečenica početak sezone, san o olimpijskoj medalji, službeni odnos sa suprugom Thomasom te uspjehe i paralele sa svojim velikim idolom, Picabom Streetom.

Recite nam za početak što očekujete od sutrašnje utrke na Sljemenu?
"Pokušat ću sutra prije svega odvoziti dvije dobre slalomske vožnje i naravno, pokušati stići do pobjedničkog postolja te tako povratiti crveni startni broj koji sam izgubila u Semmeringu prošlog tjedna."

Sezona je za vas krenula odlično. Zabljesnuli ste u slalomu, koji je inače vaša najslabija strana, i do prošlog tjedna bili vodeća slalomašica svijeta.
Da, sezona je zaista počela odlično i već sam u prvim utrkama ponovno prikazala dobru formu i najavila borbu za održavanjem Velikog kristalnog globusa u svojim vitrinama. Također, jako me veseli dokazivanje u tehničkim disciplinama, tu ponajprije mislim na slalomske uspjehe. Jako je teško voziti sve discipline stoga ja sa svojim uspjesima moram biti itekako zadovoljna.

Vaš je dječački idol bila velika spustašica i skijašica Picabo Street. No, sada ste na all-time listi najboljih "brzinaca" SAD-a situirani ispred nje. Nekada ste joj se divili, a sada ste, možemo s pravom reći, veći od nje.
"Picabo je bila moj veliki uzor u djetinjstvu, imala je puno velikih i vrijednih rezultata u brzim disciplinama ali nikada nije uspjela probiti se do vrha u poretku slaloma. Zbog toga mi je veoma drago što sam u tom segmentu uspješnija, no još mi u kolekciji ipak nedostaje nešto da budem poput nje. Olimpijska medalja.

I upravo ste tu, olimpijsku medalju imali priliku osvojiti u Torinu 2006. no na treningu spusta vam se dogodila strašna nesreća uslijed koje ste helikopterom prevezeni u bolnicu te ste u nekim trenucima čak strepjeli za nastavak karijere. Ipak, uspjeli ste stati ponovno na skije i ostvariti za tadašnje prilike fantastične rezultate - 8. mjesto u spustu, 7. u Superveleslalomu te 14. u slalomu.
"Olimpijske igre u Torinu bile su za mene veliko razočaranje. Doživjela sam tu tešku ozljedu netom prije utrke i bila sam presretna što uopće mogu ponovno se baviti skijanjem. Bila sam ponosna što sam se uspjela oporaviti u tako kratkom vremenu, stati ponovno na skije i participirati već na istim Igrama. Nisam bila u mogućnosti tada osvojiti medalju ili napraviti nešto više, ali ta mi je situacija dala fantastičan motiv i odlučnost za sljedeće igre u Vancouveru."

Mislite li da vas ljudi više zapažaju i poznaju vaše dosege u Europi, gdje je skijanje sport koji prati daleko više ljudi nego u Americi?

"Da, definitivno se slažem da je skijanje u Europi daleko popularnije nego u Americi gdje prednost ipak dobivaju neki drugi sportovi. Ipak, i to se polako mijenja, cijela reprezentacija polako se sve više popularizira i u domovini. U Europi jako puno ljudi voli i prati skijanje i to je jako pohvalno i jako dobro.

Planirate li već neke posebne pripreme za Olimpijske igre sljedeće godine; u Americi je naime olimpijska medalja važnija i vrjednija od bilo kojeg drugog dostignuća.
"Ovog ću ljeta najozbiljnije do sada prionuti treniranju te se nadam da će Vancouver donijeti puno bolji rezultat. Oduvijek mi je san bio osvajanje zlatne olimpijske medalje, pa se naravno nadam ostvariti taj cilj. Učinit ću sve što mogu da se što bolje pripremim, a dalje ćemo vidjeti.

Vaš suprug Thomas, bivši profesionalni skijaš, neslužbeni vam je trener i čovjek zadužen za održavanje sve opreme. Da li vas uvijek i u svemu u potpunosti podržava?
"Da, u potpunosti. Do sada je sve funkcioniralo odlično. To što kraj sebe imam Thomasa daje mi veliku sigurnost, on se brine oko opreme, daje mi savjete i velika mi je potpora. Ta mi je psihička potpora puno pomogla u karijeri, posebice prošle sezone kada sam se borila za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu. Tada sam često bila veoma nervozna i nestrpljiva, a onda je na scenu stupao Thomas i sve smirio i riješio.

Kao profesionalna i vrlo uspješna skijašica nemate baš puno vremena za slobodne aktivnosti, no kada se ono pojavi, što vas najviše uspije zaokupiti?
"Volim igrati tenis s Thomasom. Istina je da imam vrlo malo slobodnog vremena, a i tenis kao sport zahtjeva vježbu kako bi ga uopće mogli igrati. No, zabavno nam je, a to je najvažnije. Ponekad volim pročitati dobru knjigu, nešto opuštajuće, iako niti za to, moram priznati, nemam previše vremena."

I za kraj, koja je vaša životna filozofija, s kojom se mišlju vodite kroz život i sve sportske prepreke i staze?
"Vjerujem da se u životu i sportu sve događa s razlogom. Ako se dovoljno jako trudiš, uspjet ćeš. Pa i ako padneš, ustani i potrudi se da budeš još jači i snažniji. Samo ćeš tada, pa i ako ne uspiješ u svom cilju, biti zadovoljan sobom."