Borba protiv profesionalizma

Četrdeset i dvije godine od prvih Zimskih olimpijskih igara trebalo je proći da olimpijska baklja konačno stigne i na azijski kontinent. Sapporo se za organizaciju igara kandidirao i ranije - 1940. i 1968, no prvo ih je spriječio rat protiv Kine, a potom ih je u nadmetanju 1968. pobijedio Grenoble.

Milijunski grad smješten na najsjevernijem japanskom otoku, Hokaidu, u izgradnju infrastrukture i cjelokupnu organizaciju utrošio je enormno mnogo novca, no većinu je i vratio - potpisao je, za ono vrijeme, fantastičan ugovor o prodaji televizijskih prava za 8,47 milijuna dolara, a pored sportskih borilišta, unatoč oštroj zimi, natiskalo se i mnoštvo gledatelja.

Predsjednik MOO-a Avery Brundage neumorno je nastavio svoju borbu protiv profesionalizma i prije početka Igara uspio izavati skandal povećih razmjera. Sastavio je, naime, popis od 40-ak sportaša koji su se ogriješili o amaterska načela i predložio njihovo izbacivanje sa ZOI. Kako su ostali članovi Odbora odbili prihvatiti taj prijedlog, Brundage je iz olimpijskog sela odstranio tek austrijskog alpskog skijaša Karla Schranza, koji je godišnje od proizvođača skija i reklama dobivao i do 50.000 dolara.

Odrazilo se to i na cjelokupni uspjeh austrijskih skijaša i skijašica. Najbolja je alpinka svih vremena, koja i danas drži većinu rekorda u Svjetskome skijaškom kupu, Annemarie Moser-Pröll u veleslalomu i spustu morala gledati u leđa Švicarki Marie-Théres Nadig, dok je slalomskom pobjednicom ispred dvije Francuskinje postala malo poznata Amerikanka Susan Corrock.

Još se gora "žetva" za Austrijance odvila se u taboru skijaša - medaljom se po okončanju Igara mogao pohvaliti tek brončani spustaš Heini Messnet. Zlato u najopasnijoj alpskoj disciplini otišlo je Bernhardu Russiju, u veleslalomu je trijumfirao Gustav Thöni, dok je najboljim slalomašem iznenađujuće postao Španjolac Francisco Fernández-Ochoa, prvi osvajač španjolske medalje na ZOI.

Skijaškim trčanjem i XI. igrama dominirali su Sovjeti i Skandinavci. U konkurenciji skijaša jedino je Šveđanin Sven-Ake Lundback iznenadio osvojivši zlato na 15 km; na dvostruko dužoj dionici najbolji je bio Svojet Vjačeslav Vedenjin ispred Norvežana Tylduma i Harvikena, a maratonsku utrku dobio je Tyldum, pred sunarodnjakom Mrymom i brončanim Vedenjinom. Natjecanja skijašica obilježila je trostruka pobjednica na 5 i 10 km, te štafeti 3 x 5 km, reprezentativka SSSR-a Galina Voskoboeva.

Pravu eksploziju domaći sportaši doživjeli su u skijaškim skokovima. Na manjoj skakaonici ponijeli su sve tri kolajne, a "sretnici" su bili Yukio Kasaya, Afitsugu Konno i Seiji Aochi. Na 90-metarskoj skakaonici senzacionalno je slavio Poljak Wojzieh Fortuna. Biatlonskim pobjednikom postao je Norvežanin Solberg, a štafetno zlato obranila je reprezentacija SSSR-a.

Nordijska kombinacija otišla je u ruke DDR-ovca Ulricha Wehlinga, a veoma uspješni bili su i njegovi sunarodnjaci sanjakaši, požnjevši medalje u svim pojedinačnim disciplinama. Tek ih je reprezentacija Italije tijesno pobijedila u dvosjedu.

Natjecanja umjetničkog klizanja odvijala su se u velebnoj dvorani Makonamai, a najbolje klizače i klizačice svakodnevno je uživo promatralo i do 9.000 ljudi. Na Olimp su se u pojedinačnim ispitima popeli Austrijanka Beatrix Schuba i Čehoslovak Ondrej Nepela, a konkurencijom parova dominirali su izvrsna sovjetska klizačica Irina Rodnjina i njen partner Aleksej Uljanov.

Nizozemski brzi klizač Ard Schenko nadoknadio je propušteno na Igrama u Grenobleu i slavio na 1500, 5.000 i 10.000 metara, a da nije bilo nesretnog pada na najkraćoj dionici vrlo vjerojatno bi odnio i četvrtu zlatnu kolajnu. Njegovu nesreću najbolje je iskoristio Zapadni Nijemac Erhard Keller, okitivši se naslovom olimpijskog pobjednika.

U ženskoj konkurenciji bitka se vodila između Amerikanki i Nizozemki. Prvospomenute su ubilježile pobjede na 500 metara (Anne Henning) i 1500 metara (Dianne Holum), srebro na 3000 metara (Holum) i broncu na 5000 metara (Henning), dok su Nizozemke bile najbolje na 3000 metara (Christina Baas-Kaiser), srebrne na 1500 metara (Baas-Kaiser) i 3000 metara (Atje Keulen-Delstra). Posljednje spomenute klizačica odnijela je i titulu najuspješnije odličnice, upotpunivši kolekciju broncama na 1500 i 3.000 metara.

Četvrto olimpijsko zlato u hokeju na ledu osvojili su Sovjeti, no posao su im umnogome olakšali Kanađani, koji su zbog nemogućnosti uvođenja nekoliko profesionalaca (iz NHL-a) u momčad, odustali od takmičenja. Drugi je bio SAD, a treća Čehoslovačka.