Protiv Montepaschija za uzlet

Odličan početak sezone u NLB ligi, ponovno je probudio euforiju oko Cibone. Ove sezone posebno, momčad je mlada, tu su svega dva stranca i Cibona igra lijepo i učinkovito. No hoće li to biti dovoljno u Euroligi, dovoljno za hvatanje drugog kruga? Izuzetno je teško prognozirati.

Možda nikad nije bilo teže prognozirati Ciboninu sudbinu u Euroligi nego što je to ove sezone. Nema nikakve dvojbe kako su Barcelona i Montepaschi daleko ispred i kako su bolje momčadi. Fenerbahče je također bolji na papiru, no ova momčad ima ono nešto što unatoč svemu budi optimizam kod navijača.

Dobra stvar po Perasovića je što bez obzira na sve, nema toliki imperativ prolaska u drugi krug. Jasno, drugi krug Eurolige želja je svih u klubu, ali nije imperativ, nije i ne smije biti za momčad u kojoj je toliko mladih igrača. Momčad koja u svom sastavu ima nekolicinu igrača kojima će ovo biti prve prave seniorske sezone s dobrom minutažom.

Dvoboji s Barcelonom i Montepaschijem dobro će im doći i sigurno će im pomoći u košarkaškom sazrijevanju, ako se u tim susretima "ušićari" i pozitivniji rezultat, bit će to sjajna stvar za Cibose. Prilika za prolaz tražit će se u dvobojima sa Žalgirisom i Asvelom, pa možda i Fenerbahčeom, s Montepaschijem i Barcelonom ne. Dovoljno je usporediti budžete momčadi, imena koja igraju, sve je jasno. Jedan igrač Barcelone košta kao cijela Cibonina momčad i to dovoljno govori.

Velimir Perasović dobro je rekao na posljednjoj pressici uoči Montepaschija. "Vrlo je lako moguće da euroligašku sezonu otvorimo s tri poraza". Tu je Perasović u pravu, isto kao što je u pravu kada dodaje da to ne mora baš ništa značiti po pitanju Ciboninih ambicija za drugi krug i da šanse i dalje ostaju realne.

Prvo kolo Montepaschi u Zagrebu, zatim gostovanja kod Barcelone i Fenerbahčea. Raspored je pakleno težak na startu. Jedna pobjeda iz ova tri susreta značila bi strahovito puno, ne samo zbog poboljšavanja šansi za prolaz, već i podizanja samopouzdanja i što je također vrlo važno - zadržavanja gledatelja. Već sada je posve izvjesno kako će Dom Dražena Petrovića protiv Montepaschija biti ispunjen do posljednjeg mjesta i to bi bilo sjajno iskoristiti i krenuti pobjedom.

U punoj dvorani u Zagrebu Cibona ima šanse protiv svih momčadi Europe, ne postoji europska momčad koja može doći u Zagreb i reći - sigurno pobjeđujemo. Nije se jednom dogodilo da je Cibona na krilima navijača lomila utakmice i odnosila pobjede stoga bi bila prava šteta da se isti "ohlade" u slučaju tri startna poraza i ne napune dvoranu 11. studenog kada dolazi Žalgiris. Poznavajući izbirljivu zagrebačku publiku, ne bi bilo čudno da se takvo što dogodi, Žalgiris nije kao nekad, Cibona na 0-3, još ako se upišu tri poraza s neugodnom razlikom, isprika će biti koliko želite.

No sve te isprike past će u vodu ako Cibosi iznenade jednog od tri favorita. A ova mlada momčad je za to sposobna. Drskost, volja i kvaliteta su im saveznik, Perasović ih je posložio sjajno, obrana je apsolutni forte i to bi morao osjetiti već Montepaschi. Momčad iz Siene ne voli tvrde utakmice na mali broj koševa i tu Cibona treba tražiti svoju šansu. Svesti ih na igru pet na pet i dozvoliti što manje brzih i laganih poena i šanse će rasti.

A pobjeda na startu značila bi puno. Pobjeda protiv Montepaschija jedne mlade Cibone, Cibone koju su brojni analitičari van Hrvatske otpisali u borbi za drugi krug, pokazala bi kako se u Hrvatskoj nije zaboravilo raditi i kako volja i želja znače više nego silni budžeti i imena. Nadamo se da će tako biti. Ne samo protiv Montepaschija već i protiv ostalih protivnika u skupini.