Zimski sportovi

Što Zagrepčani žele gledati?

Vedran Attias • srijeda, 28.10.2009.
Što Zagrepčani žele gledati?
Foto: Davor Sajko

Službeno je - Medveščak nije samo kratkotrajni hit kao što su neki predviđali već konstanta; koji je tome razlog? Postoji li uopće logično objašnjenje za silnu popularnost hokeja u gradu Zagrebu gdje, kako će pokušati dokazati ovaj tekst, zapravo i nema nekog interesa za sport? Je li logično da Medveščak može napuniti Ledenu taman da igra svaki dan utakmicu dok se ostali zagrebački klubovi bore za mrvice?

Poanta ovog teksta nikako nije nikakva kritika Medveščaku već publici koja zaista nevjerojatno i sjajno ove sezone bodri Medvjede. Teško je riječima opisati doživljaj u Ledenoj dvorani koji publika stvori na utakmicama najdražeg im hokejaškom kluba, no još je teže ne zapitati se: "Zašto baš Medveščak?" Od svih klubova kojima Zagreb zaista obiluje - zašto se publika odlučila baš Medveščak gledati potpuno drugačije nego ostale? Koja je tajna Medveščaka?

Kada odlučujete hoćete li ići na neki sportski događaj koji se održava u Zagrebu u obzir uzimate niz faktora: kvalitetu lige, komfor, rezultat, ugođaj na tribinama i još nekoliko stvari, a većina tih faktora ne objašnjava zašto Medveščak ima punu Ledenu dvoranu iz utakmice u utakmicu. Krenimo redom s napomenom kako nema smisla uspoređivati nogomet i košarku s ostalim sportovima jer su ipak globalno gledano mnogo popularniji, no za potrebe ovog teksta ćemo "izjednačiti" sportove što nikako ne može odmoći hokeju; dapače.

Kvaliteta lige

"Erste Bank Eishockey Liga" ili jednostavnije EBEL liga ne spada u vrh europskog, a kamoli svjetskog hokeja. Dok ćemo naravno sjevernu Ameriku isključiti iz ove analize jer se, realno, tamo ne igra isti sport, u Europi postoji niz kvalitetnijih liga od one u kojoj igra Medveščak. Prema analizama, EBEL liga nalazi se oko 10. mjesta u Europi što je sjajno ako se uspoređuje s HNL-om koji se nalazi na 27. mjestu, no daleko ispod NLB lige koja je, prošle sezone, prema procjenama stručnjaka na temelju rezultata bila treća europska liga. Istina, ove godine je nešto slabija, no nikako ne ide ispod petog mjesta.

HNL pak zaista nije kvalitetan proizvod pa je s te strane logično što Dinamo nema gledatelja, no kako objasniti zašto Cibona koja ima najmanje 80 posto domaćih pobjeda u sezoni, u puno jačoj ligi od HNL-a ili EBEL-a igra pred oko 1.000 gledatelja? Što tek reći za Mladost i Jadransku ligu koja je, bez razmišljanja, najjača na svijetu? Tri od četiri momčadi koje su bile na Final fouru u Rijeci su iz te lige s time da je Primorac osvojio; Primorac koji nije prvak Crne Gore već je čast pripala Hercegu Novom koji u svojoj momčadi ima cijelu reprezentaciju prvaka Europe - Crne Gore. Svaka čast Pro Reccu koji je uvijek kandidat za prvaka Europe, no oni su anomalija u vaterpolu i talijanskoj ligi. Recimo ovako, da stavite Partizan i Pro Recco u Jadransku ligu zvala bi se - Liga prvaka. Sve to da bi se na Savi rijetko kad skupilo više od 100-tinjak gledatelja.

Komfor

Mnogi se žale kako ne žele ići na derutni Maksimir i imaju pravo jer stadion je zaista užasan, no zato su sjedalice u Draženovom domu itekako udobne; ima i krov. Ništa manje udobno nije niti na Savi gdje je još i uvjerljivo najtoplije. Opet, sva priča o Maksimiru na koji je "nemoguće ići uživati" pada u vodu kada Dinamo igra s Arsenalom i stadion bude pun kao šipak. Uostalom, da danas jave kako sutra dolazi Barcelona - bio bi rasprodan stadion za sat vremena; pa čak i da je najavljena najjača kiša desetljeća.

(Ne)sigurnost

Opasnost od nereda, petardi, bakljada i sličnih ekscesa koji se mogu vidjeti na Maksimiru ima vas razloga maknuti sa stadiona, no ponovno: zašto ljudi u Zagrebu ne idu na Cibonu ili Mladost? Nereda na Ciboni nema već godinama, a na Mladosti stvarno i dulje. Zapravo, puno je veća šansa da vas pak pogodi u glavu u Ledenoj nego da sudjelujete u neredu odete li na "normalnu" tribinu Maksimira ili pak bilo koju Draženova doma ili Save; iako za to da vas pogodi pak praktički ne postoji šansa ili je zaista zanemariva.

Domaći dečki

Treba li uopće otvoriti ovu raspravu? Naravno da to nema nikakve veze s mozgom jer trebaju igrati najbolji, no pod nekakvom (pogrešnom) pretpostavkom kako se navijači lakše identificiraju s domaćim dečkima nego sa strancima - idemo i to pogledati. Dinamo ima sedam-osam igrača u 16 najboljih koji su iz njihove mlade škole; RK Zagreb ima više od pola toliko voljene rukometne reprezentacije Hrvatske, a Cibona također ima puno više domaćih igrača nego stranaca kao i Mladost. Medveščak? U četvrtoj liniji se nalazi par domaćih igrača dok je momčad stvorena od Kanađana hrvatskih korijena.

Atraktivnost

Kažu mnogi kako je hokej zaista atraktivan sport što svakako stoji, no zar nije atraktivno kada nogometna momčad ima gol razliku 37-5 u deset utakmica? Znači statistički je sigurno kako će vidjeti gotovo četiri gola po utakmici; u nogometu. Kažete nije zanimljivo jer su uvjerljivo prvi? Koliko god svakom navijaču na svijetu razmišljanje "neću ići gledati svoju momčad jer znam da će pobijediti i sigurno su prvi" zvučalo nevjerojatno nelogično čak i ako to "razumijemo" - zašto onda prošle godine nije bilo gledatelja kad su se Dinamo i Hajduk praktički do zadnjeg kola borili za naslov? Ili pak Cibona, Mladost ili Zagreb koji se, poznavajući izbirljivu zagrebačku publiku, u svojim nastupima itekako trude igrati atraktivno; zakucavanja, cepelini, šraube i slično; sve se to može vidjeti u Zagrebu, samo ako gledate. Ponajbolji košarkaš koji je prošle godine igrao u Europi, Alan Anderson, skoro svakoga tjedna svojim potezima izmamljivao uzdahe malobrojnih gledatelja. Paradoksalno, ali utakmicama Cibone i dolasku briljantnog Andersona više su se veselili ljudi u gradovima gdje je Cibona gostovala nego što je bio slučaj u Zagrebu.

Rezultat

Kada se podvuče crta - rezultat je bitan u sportu. Ponekad nije najbitniji jer sport bi trebao biti nešto više, no svatko voli gledati kako njegova momčad pobjeđuje. Uspoređivati rezultate Dinama, Cibone, Mladosti ili Zagreba s onima Medveščaka zaista je deplasirano jer nogometni prvak Hrvatske, košarkaški prvak Hrvatske, rukometni prvak Hrvatske i doprvak Hrvatske u vaterpolu te sudionik Final foura Lige prvaka - zajedno u sezoni nemaju poraza kao Medveščak.

Kada se sve ovo pročita; čovjek se zaista mora zapitati: "pa zašto onda Medveščak ima punu dvoranu?" Sigurno postoje brojni sociolozi koje će vam to pokušati objasniti, no realno - ne znaju niti oni.

Zašto ljudi u istoj dvorani koji plješću, pjevaju i uživaju kod rezultata 0:4 svoje momčadi s motivom "ma to je samo sport", zvižde i bivaju frustirani kada Zagreb igra neriješeno s Hamburgom, Kielom ili Ciudad Realom; najboljim rukometnim momčadima svijeta? Zašto ljudi na Maksimir idu sa stavom kako nogometaši puno zarađuju pa ih treba vrijeđati čim krivo prime loptu? Tko uopće zna i još bitnije - tko poteže pitanje koliko zarađuju igrači Medveščaka?

Zar nije ironično da ljudi idu u Ledenu dvoranu jer je tamo sjajna atmosfera, što zaista i je, a atmosfera je takva jer su je isti ti ljudi napravili? Jednostavno, atmosfera u dvorani, stadionu ili bazenu će biti takva kakvom je publika učini, a koliko atmosfera nema veze s rezultatom najbolje pokazuje primjer Medveščaka. Gubili ili vodili - u Ledenoj vas prolaze trnci od silnog navijanja i bezgranične podrške igračima. Zamislite koliko bi lakše igrali nogometaši Dinama kada bi znali da im je dozvoljeno ne voditi 3:0 nakon 20 minuta ili čak, ne daj Bože, izgubiti jednu u nizu "povijesnih" utakmica?

Svakako treba klubu pripisati goleme zasluge za silan marketing koji su odradili i dalje odrađuju, no nije sve u tome. Možda se dio Medveščakove tajne krije u tome što je hokej ipak egzotičan sport u smislu što ga je malo ljudi igralo. Naime, dok na Maksimiru teško da postoji čovjek koji nikada u životu nije igrao nogomet, u Ledenoj jedva postoji 100 ljudi koji su zapravo stajali na ledu i pucali po golu što stavlja hokej u veliku prednost.

Drugim riječima, kada gledate Moralesa onda pola tribine govori kako oni imaju bolji udarac, bolje štopanje od Sivonjića ili bolji postotak otvorenih trica od Rozića dok je hokej ipak - nepoznanica; nitko na tribini ne misli kako kliže bolje i spretnije od Foxa, bolje parata palicom od Oullettea ili je pak bolji u obrani od Hečimovića.

Osim egzotičnosti, bitna je i činjenica što hokej, barem ne u tolikoj količini, nije dostupan kao nogomet. Ako želite da vam u Zagrebu bude puna dvorana na hokeju - onda to ne mora biti baš vrhunski hokej jer većina ljudi ne gleda nikakav hokej dok je stvar s nogometom ipak potpuno drugačija. U situaciji kada na televiziji, satelitu i internetu imate lako dostupan vrhunski, najbolji mogući nogomet jednostavno vam dosadi, a posebno vam ne pad na pamet ići gledati nogomet koji je toliko lošiji.

Bilo kako bilo, dok se drugi zagrebački klubovi pitaju ili bi se barem trebali pitati "gdje smo pogriješili?" Medveščak može uživati u punim tribinama, sjajnoj atmosferi i činjenici što je rezultat u drugom planu. Na tome im, dogodilo se slučajno ili ne, zaista treba čestitati i - uživati.

EBEL, međurunda

1LIWEST BW Linz (+4)1032:29+316
2Medveščak (+3)1031:29+214
3Alba Volán 1037:26+1114
4Red Bull Salzburg (+2)1032:42-1011
5KAC (+1)1026:28-29
6Telemach Olimpija 1035:39-49

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!